Za početak, jedno objašnjenje, ili kako bi se u narodu reklo – disklejmer. Naime, potres koji je 22. ožujka 2020. godine probudio Zagrepčane odnio je jedan mladi život, ozlijedio je na desetke ljudi, dok su mnogi ostali (privremeno ili stalno) bez svojih domova. Sve od navedenog jednostavno je potpuno druga dimenzija od ovog teksta koji slijedi. Život je neprocjenjiv, bez ikakvog “ali”. No, u ovom tekstu, želim se posvetiti materijalnoj šteti koju je Zagreb pretrpio tog kobnog nedjeljnog jutra, i ne želim da se nakon teksta stekne dojam kao da je materijalna šteta nešto najgore što se dogodilo tim potresom, jer nije.
Svi smo već i previše bombardirani pričama o aktualnoj situaciji u svijetu izazvanoj koronavirusom, a kao šlag na tu nimalo finu tortu, Zagrepčani su u nedjeljno jutro 22. ožujka 2020. godine, u 6 sati i 24 minute, imali priliku da se probude na jedan jako ružan način.
Taman sam se krenuo buditi kada me udar počeo bacati po krevetu. U istoj toj sekundi nekoliko mi je stvari prošlo po glavi: Je li to stvarno? Jesu li moji bližnji sigurni? Hoće li ovaj ormar ispred mene, koji pleše kako potres svira, pasti pred vrata i onemogućiti mi izlazak iz sobe? Što moram učiniti sad i odmah? To su samo neka od pitanja koja su mi prošla glavom u prvoj sekundi udara.
Nemojte pobjeći, ovaj članak nije moj osobni dojam o potresu, koliko sam stresa preživio, koliko poslije nisam spavao i kakav je on utjecaj na mene imao – ovo je priča o nečemu posve drugom.
Zovem se Ivan Klindić, 2020. godine sam proslavio 31. rođendan, a u istoj toj godini, Lice Grada će proslaviti svoj 7. rođendan, a da ne ponavljam napisano, možete napraviti pauzu i pročitati nešto više o meni klikom ovdje.
Pročitali? Dobro, nije sad od presudne važnosti za ovaj članak jeste li ili niste pročitali, ali htio sam da me upoznate, bar na kratko, makar i virtualno (držimo distancu!). Obećavam, krećem na temu i pravi razlog zašto sam vas doveo do ovdje.
Iako će ovo zvučati kao da još uvijek pišem o sebi, želio bi još samo naglasiti da se fotografijom bavim od tamo cca 2010. godine, a od samog početka bavljenja tim prekrasnim poslom jedna me misao najviše gurala naprijed – Svaka je fotografija unikat.. Uz tu mudrost, kroz godine bavljenja ovim poslom, samo su se taložile nove mudrosti, a jedna od najdražih mi je ta da fotografijom pričam priču. Tu je negdje nastalo Lice Grada – godine 2013..
Želio sam iskoristiti svoju ljubav prema fotografiji kako bi putem istog tog alata pričao priču o Zagrebu i učinio ga vječnim. Da, sad smo stigli do pravog razloga pisanja ovog teksta – želim Zagreb učiniti vječnim.
Iako sam uvijek čvrsto stajao iza te zadnje rečenice, još 21. ožujka 2020. godine sam smatrao da bi to netko mogao smatrati samo prodavanjem priče jer – Zagreb će vječno biti tu, to uopće nije sporno. I da, hoće, svakako, no uzimao sam zdravo za gotovo njegovo lice: njegove zgrade i ulice, parkove i trgove. Uvijek sam, kao i vi svi, smatrao da ću svaki dan imati prilike pogledati njegove stare zgrade, spomenike i ulice jer – to sve će vječno biti tu, zar ne?
Sve se promijenilo dvadeset i drugog ožujka dvije tisuće i dvadesete godine. Znam da ništa nije vječno, sve prolazi, ali i danas, tek nekoliko dana od potresa (ovaj članak pišem 26. ožujka 2020. godine) shvaćam da su neki zagrebački kadrovi koje možete pronaći na ovom portalu ili na licegrada.media zauvijek izgubljeni.
Tog datuma, da ga ne ponavljam (i ne ponovio se), dio Zagreba je nestao. Jedan dio Zagreba više nikada neće biti onakvim kakvim ga znamo. Iako će obnova nekih zgrada trajati dugo, dobra vijest je ta da će kad tad biti obnovljene! S druge strane, kad god vidim da se na portalima spominje šteta uzrokovana tim potresom, dio mene u strahu čeka vijest o tome da će se neki od zagrebačkih simbola zbog sigurnosti morati srušiti.
Što će biti s Muzejom za umjetnost i obrt, Arheološkim muzejom, Povijesnim muzejom, Prirodoslovnim muzejom, i svim onim ostalim simbolima grada Zagreba koji su teško oštećeni tog nedjeljnog jutra?
Jedan od glavnih razloga zašto sam pokrenuo projekt Kulturna dobra jest točno ta misao – želim Zagreb učiniti vječnim, putem mog najdražeg alata – fotografije. S današnjim danom u bazi zagrebačkih fotografija portala Lice Grada nalazi se 47.570 zagrebačkih fotografija. 47.570!! Koliko se tih kadrova neće moći ponoviti, jer tko zna kada će se neke zagrebačke građevine obnoviti, ako se i uspiju obnoviti? Zasigurno će manji dio fotografija pokazati lice Zagreba koje više ne postoji, ali i da je samo jedna fotografija u pitanju – previše je.
Danas, nekoliko dana nakon potresa, shvatio sam da sam još prije nekoliko godina krenuo dobrim putem. Ponosan sam na veliku većinu fotografija na licegrada.media, na veliki dio članaka na licegrada.hr, na brojne projekte portala Lice Grada, i tako dalje…
Ali, jedna je misao trenutno najprisutnija i najjača, a to je da nikada nisam bio odlučniji u svom naumu da Lice Grada bude mjesto gdje će Zagreb živjeti vječno. Upravo sam sada odlučniji nego ikada, i na tome ću nastaviti raditi intenzivnije no ikada.
Zbog koronavirusa i potresa, zagrebačke su ulice prazne, tužne, depresivne… Neće biti vječno takve. Doći će brojna ljetna događanja u grad, napunit će se ulice, terase kafića, parkova, doći će one prekrasne ljetne noći, sve će to doći… na nama je samo da budemo strpljivi i da se držimo trenutno najpopularnijeg hashtaga koji glasi #ostanidoma.
I još nešto za kraj: opis jednog od projekata portala Lice Grada, koji nosi naziv Puls jednog grada, glasi: “Grad je živi organizam kojeg čine ulice i trgovi, priroda i arhitektura, a što je najvažnije: tradicija i ljudi. To je puls jednog grada.” Ne zaboravite to.
Tog 22. ožujka 2020. godine Zagreb je promijenio svoje lice. Danas živimo u jednom drugom Zagrebu, Zagrebu s mnogobrojnim ožiljcima, a ožiljci su tu da nam pokažu što smo preživjeli, od čega smo jači, a isto će učiniti i Zagreb.
Ivan
***NAPOMENA***
2.4.20.
U sklopu aktualnih zbivanja u gradu Zagrebu, pa čak i u cijelom svijetu, odlučio sam posvetiti fotografski serijal koji će pratiti grad Zagreb u ovim čudnim vremenima. Naziv serijala je Neki drugi Zagreb, a objave u sklopu istog možete pogledati OVDJE.