U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Osim na Gradecu, i na Kaptolu se dižu nove i obnavljaju stare i teško oštećene građevine. Tijekom cijelog razdoblja 17. stoljeća vršeni su mnogi graditeljski poslovi, a pogotovo nakon teških požara koji su pogodili grad 1624., 1645. i 1674. godine. U sklopu građevinskih radova tako se proširivao biskupski dvori, radilo se na dijelovima stolne crkve, kao i na kaptolskoj vijećnici i kanoničkim kurijama te na franjevačkom samostanu.
U 17. stoljeću, točnije – na samom kraju istog – izgrađene su dvije građevine na Kaptolu koje danas ne postoje, osim u raznim povijesnim zapisima.
Jedna od tih građevina je Metropolitanska knjižnica, a druga je tzv. Plemićeva kuća (kasnije Patačićeva kuća) koja je stajala na Dolcu između Crkve sv. Marije i južnog kaptolskog tvrđavnog zida, a sagradio ju je u periodu od 1690. i 1703. godine Juraj Plemić – protonotar Kraljevine Hrvatske. Kasnije je kuća prešla u vlasništvo obitelji Patačić, a 50 godina kasnije u vlasništvo Kaptola.
U rukopisu Status familiae Patachich postoji njezina slika iz koje se vidi da je kuća bila jednostavne arhitekture, proporcijama i linijama usklađena u prostor u kojemu se nalazila.
Kuća je srušena 1925. godine zajedno s utvrdnom kaptolskom kulom koja je bila u njezinu sastavu.