U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Kuće su male i trošne, a reprezentativne su tek javne zgrade poput crkvi, samostana, škola i vijećnica. Građanske kuće su bile jednostavne, najčešće prizemnice, a pretpostavlja se da nisu bile više od kuće obitelji Zrinski koja se nalazi na današnjem Markovićevom trgu. Na našu žalost, mnoge od privatnih stambenih zgrada tog vremena, ni plemićkih ni velikaških, nisu sačuvane danas, a iznimke su tek kuće obitelji Zrinskih i kuća Balbi koja se nalazi u današnjoj Demetrovoj ulici.
U periodu 17. stoljeća, na Gradecu su svoje kuće imale i brojne aristokratske obitelji. U nastavku donosimo popis nekih od njih (popis prema djelu Povijest Zagreba (Franjo Buntak)): grofovi Erdody živjeli su u Gospodskoj (danas Ćirilometodskoj) i Habdelićevoj ulici, Čikulini, Draškovići, Seliščevići na Trgu sv. Marka, Rattkay u Kapucinskoj (danas Matoševoj), Oršići u Pivarskoj (danas Basaričekovoj), Konjski u Kamenitoj, Frankopani u Habdelićevoj, grofovi Ivanović i Batthyany u Gospodskoj, Patačići u Visokoj i Demetrovoj, Jelačići i Gotali u Pivarskoj, Delišimunovići, Cherkoczy i Vitezović na Trgu sv. Marka, Prašinski u Kamenitoj, Ilijašići u Vijećničkoj (danas Kuševićeva), Bužani u Opatičkoj, Zakmardi u Habdelićevoj ulici i tako dalje.
Te se kuće nisu previše razlikovale od ostalih jer su i neke od njih kupljene direktno od građana Gradeca, pa je tako na gore navedenom popisu bilo i drvenih kuća, poput kuće Helene Patačić u Demetrovoj i Visokoj ulici, koja je čak imala i dva kata (prizemlje i prvi kat). Još su drvene kuće bile i one od grofa Rattkaya, baruna Franje Oršiča i podbana Jelačića u Pivarskoj ulici.
