17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Kao i u prijašnjim vremenima, i u ovom stoljeću Zagreb je podržavao trgovačke veze sa zapadom. Zagrebački trgovci, izuzev onih iz Ljubljane i Rijeke, dobavljali su raznu robu u Zagreb, ponajviše tkaninu i prehrambene proizvode. Roba je dolazila iz Beča, Graza, Salzburga, Trsta, Venecije, Češke i Moravske.
Ako uspoređujemo način trgovanja na dva susjedna naselja – Kaptolu i Gradecu – prednost u povoljnijim uvjetima trgovanja svakako je bila na strani Kaptola. Naime, trgovci na Gradecu nisu bili skloni na svoje područje primati strane trgovce, dok je na Kaptolu bilo više slobode zbog čega je i sama trgovina bolje napredovala.
Jedan od pokazatelja boljih uvjeta trgovanja na Kaptolu je i sljedeći primjer: Na Gradecu je 5. veljače 1725. godine donesena odluka da niti jedan trgovac za vrijeme sajmova ne smije držati više od jednog šatora ili dućana, dok su se na Kaptolu otvarala vrata svima koji su htjeli trgovati, pa čak i Turcima i pravoslavcima koji su u to vrijeme smatrani “krivovjernicima”.
Stoljetna trgovačka tradicija Kaptola omogućavala je stalni kontakt s vanjskim naprednijim kulturnim svijetom zahvaljujući kojem su izgradili dalekovidnija shvaćanja o trgovini i kako ona funkcionira, te kako se može raditi na unaprjeđenju iste.
Kanonici su sa svima trgovali, pa su tako od Turaka kupovali željezo i drugu robu, a dopuštali su im i sudjelovanje na kaptolskim sajmovima. Također, Kanonici su prvi na svoje trgovačke prostore primali i grčke trgovce, a nije nedostajalo niti Mađara. Osim navedenih, na području Kaptola su trgovali mnogi putnici iz dalekih gradova, pa je tako bilo i onih koji su dolazili iz dalekog Dubrovnika.
