Jesen, napokon! Živote, volim te. Ljudi, nedostajali ste mi. Tipkovnico, spremna sam da te izmasakriram do bola i da ti od lupkanja poispadaju slova! Dobro došli u drugu sezonu Novih Zagrebulja!
Da, vratila sam se u Zagreb i upravo raspakirala kofere. Vratila sam se od ljeta umorna fizički i odmorna psihički, spremna da Zagreb u naljepšem jesenjem ruhu upijem svakom porom i novonastalom mi borom.
Radila sam, naime, sezonski posao konobarice. Pročišćavajuće iskustvo. Znate ono kad idemo nakon Božića na detoksikaciju i pijemo čajeve da nam se ispegla trbuh? To je meni bio moj posao ovo ljeto.
Došla sam i uhvatila se šanka. Ispočetka malo s visoka, moj grijeh. Ego mi je ludio na svako upozorenje kako mi kava ne valja, kako mi mlijeko prehladno, a voda pretopla. Narav mi je divljala, bila sam idealna konobarica za gratis svađu uz kavu. Mislila sam da će mi jezik nateći koliko sam ga pregrizala, iz dubokog poštovanja prema predivnim ljudima koji su mi dali posao i šansu da zaradim dovoljno za putovanje u London.
Nakon mjesec dana, ego se smirio. Smirio se zahvaljujući mom nesuvislom pokušaju da se autopsihoanaliziram. Nije imalo veze s psihoanalizom, ali bila je jedna temeljita introspekcija. Resetirala sam se na tvorničke postavke. Oslobodila sam se od titule koju nosim, stručne orjentiranosti i leksika koji mi godi i kojim se koristim inače. Oslobodila sam se od predrasude prema samoj sebi u novoj situaciji. Krenula sam rutinski ravno, kao obična jedna Ivana. Ego me prestao šibati. Postajalo je sve bolje.
Neću vas lagati. Ima i boljih konobara od mene, nisam baš neki talentiran primjerak i istinski se divim svima koji su savladali posao do krajnjih granica. Nisam naučila koja je točno granica između kratke i duge kave, ali naučila sam kako je to biti čovjek izvan zone komfora. Kako je balansirati daleko od svega na što si naviknuo.
Takva sam se i vratila. Spremna sam na lutanje izvan zone vlastite ugode i interesa. Dakle, očekujte da ove godine napokon odem na Sljeme! Spremna na novo još jednom. A još sam nedavno šaptala: Osudi me na sve, ali ne na još jedan novi početak.
Spremna sam i na vas. Jeste li vi spremni za još jednu godinu sa mnom? Ma neću ni pitati! Vežite se, polijećemo!
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.