Cijeli slobodni teritorij Hrvatske i Slavonije, sredinom 16. stoljeća, bio je u konstantnoj opasnosti od prodora Turaka, kao i Zagreb, pa se Hrvatski sabor početkom 1557. godine sastaje u Zagrebu kako bi ponovno vijećao o strategiji obrane te upozorio kralja na opasnost od Turaka. Zabrinutost sabora je bila opravdana jer su, iste godine kada je sabor održan, Turci s četiri tisuće konjanika provalili u Slavoniju i približili se Zagrebu.
Za vrijeme tog prodora Turci su opljačkali samostan i crkvu na Remetama, a isto ponavljaju i 1591. godine, kada iza sebe ostavljaju ruševine. Turke u tom prodoru nije zaustavila obrambena kula i utvrdni zid koje je 1485. godine dao sagraditi Matija Korvin.
Kako bi se bolje pripremili na ono što im dolazi, na Gradecu se u siječnju 1592. godine sastaje Sabor kako bi se organizirala obrana grada. Na Saboru se donosi odluka o sveopćem zemaljskom ustanku koji će se aktivirati čim se za tim pokaže potreba.
Turci napokon pod Sisak dolaze 15. lipnja 1593. godine, nakon čega ponovno kreće mobilizacija vojske koja bi trebala obraniti Zagreb i Sisak. Dva dana nakon što su Turci došli pod Sisak, general Andrija Auersperg sa svojih 300 vojnika kreće prema Zagrebu, a ban Erdody, Eggenberg i ostali prevode svoje čete preko Save i spuštaju se polako prema Turopolju, a pred Sisak dolaze 22. lipnja, tek 7 dana nakon Turaka. To je bila znamenita bitka u kojoj je Hasanpaša poražen od kršćanske vojske, nakon čega počinje jenjavati turska opasnost.
Nakon pobjede kod Siska, kršćanska vojska se počinje pripremati za osvajanje Petrinje, zbog čega se u srpnju 1593. godine u Zagrebu održava savjetovanje vojnih zapovjednika, te se donosi odluka da se krene na Petrinju. Petrinja je bila izuzetno bitna za tursku vojsku, zbog čega se smatralo da bi poraz Turaka kod Petrinje značio konačni kraj turskim osvajanjima ovih prostora.
Kada se kršćanska vojska pripremila za konačni obračun kod Petrinje, proširila se vijest da Turcima dolazi pomoć od 40.000 vojnika, zbog čega se kršćanska vojska povlači prema Zagrebu. U kolovozu iste godine Turci osvajaju Sisak, i počinju po posljednji put prijetiti zagrebačkom području. Turci ponovno prodiru u Turopolje gdje pljačkaju, a sa istoka dolaze u neposrednu blizinu Zagreba.
U jesen 1593. godine stižu vijesti da Turci kreću na Zagreb, te da su građani spremni predati ključeve bez borbe. Nekih 10.000 turskih vojnika je pljačkalo u neposrednoj blizini Zagreba, no nisu bili dovoljno hrabri da napadnu grad, te se polako počinju povlačiti jer se pojavila oskudica hrane.
Postoji i jedna urbana legenda koja povezuje Turke i kulu Lotrščak, a glasi ovako: Bilo je točno podne kada su Turci bili nadomak Zagreba, tek preko rijeke Save, kada je paša očekivao svoj ručak – pijetla. Kuhar je laganim korakom nosio tu deliciju na već pripremljeni stol u turskom taboru, kad ono – BUM! Pucanj iz Gričkog topa uništio je ručak paši, što je izbezumilo Turke i natjeralo ih na bijeg. Prema toj legendi, to je razlog zašto se svaki dan u Zagrebu oglasi Grički top točno u podne.
Sljedeće godine se Turci povlače iz Siska, a još godinu kasnije gube i Petrinju. Nakon bitke kod Petrinje, 22. rujna 1595. godine, Turci zauvijek prestaju biti prijetnja Zagrebu.