Na krajnjem istoku Republike Hrvatske, na mjestu gdje rijeka Vuka utječe u Dunav, smješten je Vukovar – administrativno središte Vukovarsko-srijemske županije. Grad, čije ime proizlazi upravo od rijeke Vuke, leži na desnoj obali Dunava, jedne od najmoćnijih europskih rijeka, što mu je kroz stoljeća davalo izuzetan strateški i gospodarski značaj. Vukovar danas ima oko 27.000 stanovnika, no njegova važnost za hrvatsku nacionalnu svijest daleko premašuje demografske okvire – tijekom Domovinskog rata 1991. godine grad je pretrpio razarajuću 87-dnevnu opsadu Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih snaga, koja je postala jedna od najtragičnijih epizoda suvremene europske povijesti. Pad grada 18. studenoga 1991. i stradanje branitelja i civila duboko su utisnuti u hrvatsko kolektivno pamćenje, a nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine Vukovar je postupno obnavljan, premda su tragovi rata vidljivi i danas.
Vukovarska povijest seže daleko u pretpovijest. Na širem gradskom području otkriveni su izuzetno važni arheološki nalazi, među kojima posebno mjesto zauzima Vučedolska golubica – keramička posuda u obliku ptice iz 3. tisućljeća prije Krista, nastala u okrilju vučedolske kulture, jedne od najznačajnijih eneolitičkih (bakrenodobnih) kultura europskog kontinenta. Vučedol, arheološki lokalitet smješten nedaleko od grada uz obalu Dunava, dao je ime cijeloj toj kulturi i predstavlja jedno od najvrednijih prapovijesnih nalazišta u jugoistočnoj Europi. Vučedolska golubica danas je među najprepoznatljivijim simbolima Vukovara i hrvatskog kulturnog nasljeđa te se pojavljuje na hrvatskim novčanicama.
U antičkom je razdoblju na prostoru današnjeg Vukovara egzistiralo rimsko naselje, dok se u srednjovjekovnim vrelima grad značajnije počinje spominjati od 13. stoljeća. Vukovar je bio važan trgovački i upravni centar Srijema, položen na raskrižju kopnenih i riječnih prometnica. Tijekom povijesti grad se nalazio pod vlašću ugarsko-hrvatskih vladara, a u vrijeme osmanskih osvajanja u 16. i 17. stoljeću dospio je pod tursku upravu. Po oslobođenju od Osmanlija, Vukovar se oblikovao kao značajno barokno središte, o čemu svjedoči bogato arhitektonsko nasljeđe iz 18. i 19. stoljeća. U tom je razdoblju grad bio sjedište Srijemske županije i važna dunavska luka.
Najdramatičnije i najteže poglavlje vukovarske prošlosti odvilo se u jesen 1991. godine, kada je grad postao popršte jedne od najžešćih bitaka na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Vukovar su opsjedale Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske paravojne formacije, a njegovi branitelji – pripadnici Hrvatske vojske, Zbora narodne garde i civilni dobrovoljci – odolijevali su u uvjetima potpune opkoljenosti, bez dovoljno naoružanja, hrane i medicinskih potrepština. Opsada je trajala 87 dana, od kolovoza do studenoga 1991., a grad je u tom razdoblju gotovo u potpunosti razoren stalnim bombardiranjem i granatiranjem. Prema procjenama, u obrani Vukovara život je izgubilo oko 1.800 branitelja i civila, a stupanj razaranja uspoređivan je sa Staljingradom u Drugom svjetskom ratu. Po padu grada 18. studenoga 1991. uslijedili su masovni zločini nad zarobljenim braniteljima i civilnim stanovništvom, uključujući stradanje na Ovčari, gdje je više od 200 zarobljenika izvedeno iz vukovarske bolnice i ubijeno. Sama vukovarska bolnica, u kojoj su liječnici pod nemogućim okolnostima nastavili zbrinjavati ranjenike, postala je jednim od najupečatljivijih simbola vukovarske tragedije.
Nakon što je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u pravni poredak Republike Hrvatske dovršena 1998. godine, Vukovar je zakoračio u dugotrajno i tegobno razdoblje obnove. Grad je korak po korak podignut iz ruševina, a institucije, škole, bolnice i kulturni objekti postupno su vraćeni u funkciju. Unatoč znatnom napretku u fizičkoj obnovi, Vukovar se i danas nosi s demografskim izazovima, odljevom mladih i gospodarskim poteškoćama koje pogađaju cijelu regiju istočne Slavonije. Istodobno, grad je prerastao u važno memorijalno i hodočasničko mjesto – svake godine 18. studenoga tisuće ljudi iz svih krajeva Hrvatske hodaju u Koloni sjećanja, povorci koja prolazi gradskim ulicama u spomen na žrtve bitke za Vukovar. Memorijalni centar Ovčara, vukovarska bolnica pretvorena u memorijalni muzej te Vodotoranj – oštećena gradska vodosprema sačuvana kao spomenik razaranja – danas su mjesta koja svjedoče o stradanju grada i njegovoj borbi za slobodu.
Vukovar, usprkos ratnim razaranjima, raspolaže bogatom kulturnom baštinom koja obuhvaća razna povijesna razdoblja. Dvorac Eltz, reprezentativna barokna palača iz 18. stoljeća, nakon temeljite je obnove postao sjedištem Gradskog muzeja Vukovara u kojem se čuvaju dragocjene zbirke, uključujući artefakte vučedolske kulture. Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova te pravoslavna crkva sv. Nikole govore o multikonfesionalnoj tradiciji grada. Vukovar je prepoznatljiv i po Festivalu vukovarskog filma te brojnim kulturnim manifestacijama koje pridonose oživljavanju gradskog života. Vučedol – muzej vučedolske kulture, suvremeni muzejski kompleks otvoren na arheološkom nalazištu nedaleko od grada, prezentira bogatu prapovijesnu baštinu ovog kraja i privlači posjetitelje iz cijele Europe.