Krapina je grad u Hrvatskom zagorju i sjedište Krapinsko-zagorske županije; površina grada oko 47,7 km², a prema popisu 2021. u gradskom području živi 11 530 stanovnika. Grad se prostire uz rijeku Krapinčicu; naziv je povezan s kajkavskim nazivom za šarana „krap“, jer je rijeka nekada bila bogata tom ribom. Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193.; u srednjem je vijeku postojala utvrda Krapina uz koju se razvilo naselje kao kraljevski posjed, a od 14. stoljeća vlast mijenjaju plemićke obitelji; 1347. kralj Ludovik I. Anžuvinac dodjeljuje joj status slobodnog trgovišta.
Povijest ljudskoga roda na području doseže od 120 000 do 50 000 godina u prošlost zahvaljujući ostacima neandertalaca na brdu Hušnjakovo u zapadnom dijelu Krapine – nalazište koje je svjetski poznato u paleoantropologiji i često je razlog posjeta muzejskoj interpretaciji prapovijesti. Rimski nalazi poznati su iz predgrađa u Mihaljekovu jarku.
Franjevci u 17. stoljeću grade crkvu svete Katarine i samostan, a na Trškom vrhu nastaje znamenita zavjetna crkva tipična za proštenjarske građevine zagorskog prostora. U 19. stoljeću u Krapini se 1809. godine rodio Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog preporoda; kulturni turizam grada uključuje memorijalno čitanje tog konteksta uz ostale muzejske i crkvene znamenitosti.
Narodna je predaja koju je prema krapinskoj tradiciji zapisao Ljudevit Gaj oko 1851./1852. priča o bratovima Čehu, Lehu i Mehu koji su prema legendi vladali trima brdima nad Krapinom te o sestri Vilini i rimskoj vlasti; braća napuštaju zemlju preko Dunava i utemeljuju slavenske državne mitologijske početke u Češkoj, Poljskoj i Rusiji, dok se fragmenti priče vezuju uz lokalne toponime poput Ljubina – Vulinih jama i naziva Lijepa Glava – Lepoglava. Takva oralna baština privlači posjetitelje zainteresirane za etnologiju književnog preporoda.
Klima je kontinentalna s prosječnom ljetnom temperaturom oko 20 °C i zimskom oko 1 °C; kombinacija šumaraka uz Krapinčicu i urbanih trgova čini grad pogodnim za jednodnevne izlete iz Zagreba.