U unutrašnjosti istarskog poluotoka, na sjevernom dijelu Istarske županije u Republici Hrvatskoj, smješten je Buzet (talijanski: Pinguente). Naširoko poznat kao „grad tartufa” zahvaljujući dugoj tradiciji sakupljanja i kulinarske upotrebe ove cijenjene podzemne gljive, Buzet se uzdiže iznad doline rijeke Mirne – najduže istarske rijeke – na strateškom brežuljku s kojeg nadgleda okolni krajolik. Iako u samom gradskom središtu živi razmjerno mali broj stanovnika, šire administrativno područje grada obuhvaća mnogobrojna naselja i broji oko 6.000 žitelja. Buzet je dvojezična sredina u kojoj se uz hrvatski ravnopravno upotrebljava i talijanski jezik, što je odraz višestoljetnog suživota dviju kultura na ovom prostoru.
Buzetska povijest vuče korijene iz pretpovijesti i antike. Područje je bilo nastanjeno još u prapovijesno doba, a tijekom rimske vladavine na mjestu današnjeg grada postojalo je naselje latinskog imena Pinguentum. Rimljani su prepoznali stratešku vrijednost ovog uzvišenog položaja nad dolinom Mirne i ovdje izgradili utvrđeno naselje. Po propasti Rimskog Carstva Buzet je, kao i ostatak Istre, prolazio kroz nemirna vremena seobe naroda i izmjene raznih vladara. U srednjovjekovnom razdoblju grad najprije dolazi pod franačku vlast, a potom pod okrilje Akvilejskog patrijarhata, koji je imao znatan utjecaj na razvoj ovog dijela Istre. U 15. stoljeću Buzet potpada pod Mletačku Republiku, čija uprava traje sve do njezina kraja 1797. godine. Venecijanski utjecaj ostavio je duboki pečat na arhitekturu i urbanistički razvoj grada, a taj je trag i danas vidljiv u starogradskoj jezgri.
Na vrhu brežuljka smješten je stari dio Buzeta, okružen dobro sačuvanim gradskim bedemima iz srednjovjekovnog i mletačkog doba. U stari se grad ulazi kroz monumentalna vrata, a unutar zidina otkriva se splet uskih kamenih uličica, starih zdanja i povijesnih građevina koje svjedoče o bogatoj gradskoj prošlosti. Posebnu pozornost zaslužuju crkve i sakralni objekti iz raznih epoha koji odražavaju kulturnu slojevitost ovog područja. Podno starog grada, u dolini Mirne, razvio se novi dio grada – Fontana – koji danas funkcionira kao suvremeno središte Buzeta s administrativnim, obrazovnim i gospodarskim sadržajima. Upravo ta podijeljenost na stari grad na uzvisini i novi grad u dolini Buzetu daje urbanistički zanimljiv i jedinstven karakter među istarskim gradovima.
Međunarodnu prepoznatljivost Buzet je stekao upravo kao „grad tartufa”, ponajprije zahvaljujući izuzetno bogatim nalazištima bijeloga i crnoga tartufa u šumama i dolini Mirne u okruženju grada. Tartuf (lat. Tuber) predstavlja cijenjenu podzemnu gljivu koja raste u simbiozi s korijenjem stabala, naročito hrastova, a buzetsko je područje jedno od najbogatijih nalazišta te delikatese na europskom kontinentu. Tradicija skupljanja tartufa u ovom kraju ima duboke korijene u prošlosti, a danas se svake godine u Buzetu organizira manifestacija Dani tartufa koja privlači mnoštvo posjetitelja iz domovine i inozemstva. Među najatraktivnijim događanjima jest priprema golemog fritaja (kajgane) s tartufima na središnjem gradskom trgu, koja se po tradiciji odvija drugog vikenda u rujnu i na taj način slavi bogatstvo buzetskog kraja. Gastronomska ponuda grada i okolice u velikoj se mjeri oslanja na tartuf, koji se koristi u raznolikim jelima – od tjestenine do specijaliteta s istarskim pršutom i domaćim maslinovim uljem.
Gospodarstvo Buzeta kroz povijest je počivalo na poljoprivredi, poglavito vinogradarstvu, maslinarstvu i stočarstvu, dok u novije vrijeme sve izraženiju ulogu preuzimaju turizam i prehrambena prerada. Buzetska okolica poznata je po proizvodnji prvorazrednog maslinovog ulja te autohtonih istarskih vina, posebice malvazije i terana, koji zajedno s tartufom tvore temelj gastronomske ponude kraja. Turistički sektor bilježi kontinuirani rast, potaknut sve većim zanimanjem za enogastronomski i ruralni turizam te aktivan odmor u prirodi. Dolina Mirne, okolne šume i brežuljkasti krajolici nude mogućnosti za planinarenje, biciklizam i otkrivanje prirodnih ljepota istarske unutrašnjosti. Buzet je ujedno prepoznatljiv po živahnom kulturnom životu koji obuhvaća raznovrsne manifestacije, izložbe i festivale kroz čitavu godinu, čime se dodatno jača atraktivnost grada kao turističkog odredišta.
Buzet dijeli demografska obilježja tipična za manje gradove istarske unutrašnjosti – suočen je s postupnim starenjem i opadanjem broja stanovnika, što je trend prisutan u većini ruralnih krajeva Hrvatske. Usprkos tome, grad njeguje živu kulturnu scenu i čvrst lokalni identitet koji se očituje u očuvanju tradicija, govora i običaja karakterističnih za ovaj dio Istre. Dvojezičnost – s hrvatskim i talijanskim kao ravnopravnim jezicima – zrcali složenu povijest prostora i suživot različitih etničkih zajednica. Talijanska nacionalna manjina aktivno je uključena u javni život grada, a njezina prisutnost obogaćuje kulturnu raznolikost Buzeta. Grad je također poznat po čakavskim govorima okolnih naselja, koji predstavljaju dragocjeno jezično naslijeđe i predmet su lingvističkih proučavanja.