Trogir je grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, smješten 25 kilometara zapadno od Splita, na sjeverozapadnom kraju Kaštelanskog zaljeva. Prema popisu iz 2021. godine grad broji 12.393 stanovnika. Povijesna jezgra Trogira smještena je na malom otočiću između kopna i otoka Čiova, spojena kamenim mostovima s obama stranama. Stari dio Trogira od 1997. godine nalazi se na UNESCO-ovom popisu svjetske kulturne baštine. Grad su u 3. stoljeću prije Krista utemeljili grčki kolonisti, trgovci s otoka Visa (Isse), a rimski pisac Plinije Stariji grad spominje pod imenom Tragurium naglašavajući kako je poznat po kamenu koji se i danas vadi na padinama brda sv. Ilije.
Trogir se ubrajaju u najcjelovitije sačuvane romaničko-gotičke gradove srednje Europe. Najznačajniji kulturni spomenik je Katedrala sv. Lovre čiji je portal zapadnih vrata izradio majstor Radovan, jedan od najistaknutijih srednjovjekovnih kipara i graditelja. Portal, dovršen 1240. godine, iznimno je bogat figurativnim programom koji prikazuje scena iz Kristovog života uz lunetu s prizorom Navještenja. Uz katedrale se ističe i kula Kamerlengo te niz palača koje datiraju od romaničkog do renesansnog razdoblja, poput palača Cipiko i Garagnin-Fanfogna.
Trogir bilježi i niz europskih rekorda u etabliranju civilizacijskih institucija. U Trogiru je 1271. otvorena prva ljekarna u Europi, smještena u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Izvorni dokument koji to potvrđuje čuva se u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju. Grad je 1123. teško opustošen od Saracena, a do danas je gradska jezgra ostala gotovo nepromijenjene veličine — u 12. stoljeću imala je oko 3.000 stanovnika, što odgovara današnjem stanju u samoj jezgri. Mletačka vlast u Trogiru počinje 1420. godine i traje sve do 1797. U navedenom periodu izgrađena su i najveća fortifikacijska postrojenja: kaštel Kamerlengo i Kula sv. Marka.
Trogirska gradska loža iz 13. stoljeća, smještena na Trgu Ivana Pavla II., bila je središte javnog i sudskog života Trogira. Na njezinom istočnom zidu iz 1471. godine sačuvan je retabl Pravde s prikazom mletačkog lava i zaštitnicima grada, rad radionice Nikole Firentinca. Na juženom zidu nalazi se reljef s prikazom bana Petra Berislavića na konju, djelo Ivana Meštrovića. Dominikanski samostan s crkvom, građen od 14. do 16. stoljeća, čuva vrijedne rukopise, inkunabule i slike dubrovačkih slikara Lovre Dobričevića i Nikole Božidarevića.
Trogir je u novije doba prepoznat i po razvijenom nautičkom turizmu. Na otoku Čiovu smještena je ACI marina Trogir s kapacitetom prihvata do 500 brodova. Brodogradilište Brodotrogir, naslonjeno na dvotisućljetnu tradiciju brodogradnje na ovom prostoru, jedno je od pet najvećih u Hrvatskoj s navozima koji mogu primiti brodove nosivosti do 60.000 tona. U trogirskom kraju uzgoj mandarina i maslina tradicionalna je gospodarska grana, a na otocima Drveniku Velom i Drveniku Malom postavljeni su kavezi za uzgoj tune koji su jedan od primjera akvakulture u Splitsko-dalmatinskoj županiji.