Zagreb je moja ljubav. Njegove ljepote su mnogobrojne. Između ostalih ljepota koje posjeduje, Zagreb obiluje predivnim zgradama. Jedna od takvih, meni posebnih zgrada je ujedno i dom. Starčevićev dom.
Dom Oca domovine, dr. Ante Starčevića, izgrađen je dobrovoljnim prilozima građana. Odluka o gradnji donesena je na skupštini Stranke prava 27. travnja 1892. u Rijeci.
Ovako je odluku obrazložio književnik i potpredsjednik Kluba stranke Eugen Kumičić: “… U živoj nam je uspomeni kolikim je oduševljenjem i stotinama brzojavnih pozdrava bio naš ‘Stari’ pozdravljen iz svih hrvatskih krajeva, kad je navršio šezdesetu godinu života… pa onda ono golemo slavljenje Stranke prava, kad su nagrnula čitava hodočašća iz svih hrvatskih krajeva u Zagreb. Ali naš ‘Stari’ nije mogao da primi te poklonike u svom stanu, ako se uopće mogu nazvati stanom one dvije neugledne dvorišne sobice u kojima naš ‘Stari’, naš velikan boravi svoje dane…”
Izvedbeni projekt doma povjeren je arhitektima Leu Hönigsbergu i Juliju Deutschu (napravljen do 20. lipnja 1894. godine). Od ostalih svoje radove na natječaj su bili poslali i Ćiril M. Iveković iz Sarajeva i Gjuro Carnelutti, te Kuno Waidmann dvije varijante rješenja izvan natječaja. Natječajna porota zaključila je da svi pristigli radovi ne odgovaraju „u natječaju iztaknutom programu“, a najboljim je ocijenjen projekt Lea Hönigsberga i Julija Deutscha u „monumentalnom slogu talijanske renaissance“. Dom je završen 17. srpnja 1895.
Po završetku izgradnje predan je dr. Anti Starčeviću i Stranci prava. Novoizgrađeni dom Starčević je koristio do svoje smrti svega godinu dana.
Dom Ante Starčeviča imao je kroz povijest različite namjene. Malo je poznato da je u stanu na drugom katu Starčevićevog doma nakon povratka sa studija u Beču i Parizu 1922. pa do smrti 1928. godine stanovao blaženi Ivan Merz. To je bila jedina zagrebačka adresa tog rođenog banjalučanina koji je u tih zadnjih šest godina života ostavio duboki trag u hrvatskom katoličkom pokretu.
Zanimljivo je spomenuti da je domom upravljalo dioničko društvo, koje je ukinuto prvih mjeseci nakon dolaska ustaša na vlast.
Danas se u njemu nalazi glavna Gradska knjižnica i matična služba Knjižnica grada Zagreba. Istoimeni Trg na kojem se nalazi, svoje ime dobiva tek 1928. (do tada je Starčevićev trg bio na današnjem Svačićevom trgu). U njegovoj niši se danas nalazi spomenik Ocu domovine, iako je sam Starčević izrijekom zabranio da mu se podižu spomenici.
Zgrada knjižnice i danas plijeni pozornost mnogobrojnim prolaznicima, posjetiteljima i mnogobrojnim čitačima iznutra i izvana. Stoga, nemojte samo uživati u njezinom vanjskom izgledu, već slobodno uđite. Garantiram Vam da nećete niti sekunde požaliti.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.