Zlatnom bulom, koju je Zagrebu dodijelio kralj Bela IV 1242. godine, Zagreb je dobio brojne povlastice, pa tako i povlastice plemića, čime se izjednačio kao gradska cjelina s plemićkom osobom – feudalcem, čime dobiva prava poput pripadnika plemićkog staleža. Zagreb se oslobodio banske, županijske i biskupske vlasti, te je postao kraljev štićenik.
Vodstvo grada preuzimaju gradski sudac i gradski zastupnici, koji su se brinuli za mnoge teme i pitanja oko grada, a činili su gradsku upravu. Obveze i dužnosti gradske uprave, na čijem je čelu bo gradski sudac, bile su opsežne i raznolike, a prije svega, gradska se uprava brinula da se poštuju i čuvaju povlastice, posebno one koje je Gradec dobio izdavanjem Zlatne bule 1242. godine.
Gradska općina je teško napuštala staro i primala novo, a to se najbolje vidi na primjeru uvođenja Gregorijanskog kalendara 1582. godine. Naime, kralj je morao izričito narediti da se kalendar uvede (1584. godine), a knjižarama i tiskarima se mora zabraniti izdavanje i prodaju starog kalendara, no ni do 1599. godine to nije učinjeno. Tada je nadvojvoda Matija dao zapovijed općini da zabrani upotrebu starog i uvede novi kalendar, no općina se oglušuje na tu zapovijed.
Ni naredbe Hrvatskog sabora iz 1588. godine, koje su sadržavale i kazne za nepoštivanje uvođenja novog kalendara, nisu bile dovoljne da se općina odluči na to.
Također, jako je bitno napomenuti da baš iz 16. stoljeća dolazi najstarija vijest da se općina na brdu Gradecu počela nazivati imenom – Zagreb, a njezini građani – Zagrepčani. Tako ih je nazvao knez Krsto Frankopan u svojoj ispravi pisanoj na glagoljici iz 1526. godine kada ih oslovljava imenom Zagrebci iz Gratza.
