17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Jedna zanimljiva sličnost 17. i 18. stoljeća u Zagrebu je strah od bujanja građanskog rata i od pobunjenika koji su prijetili iz Mađarske.
Također, osim Mađara, bečka politika je htjela provesti centralističku i apsolutističku vlast čime bi ukinula hrvatsku autonomiju, Sabor bi imao manje ovlasti, kao i ban te bi znatno oslabio politički utjecaj staleža.
Zbog navedenih ideja drugih zemalja, 18. stoljeće u Zagrebu obilježeno je raznim političkim previranjima i čestim ratovima, tako da bi to bio najkraći opis atmosfere u kojoj su živjeli Zagrepčani.
Zahvaljujući Francuskoj revoluciji, koja je započela 1789. godine, ta se svijest prenijela i na Hrvate, zbog čega se sve više budi narodna svijest i želja za samostalnošću Hrvatske.