Grad Zagreb je 1680. godine imao svoju prvu bolnicu, točnije dom za nemoćne, koja je bila smještena odmah ispod Kamenitih vrata. Osim Gradeca, i na Kaptolu se nalazila slična bolnica, smještena na samom početku Vlaške ulice.
Tek 1792. godine donešena je odluka da se izgrade zajednička bolnica za Gradec i Kaptol, a izgrađena je na uglu Ilice i Trga bana Josipa Jelačića, na mjestu današnje knjižare Ljevak. Do 1773. godine na toj je lokaciji bio isusovački vrt.
Gradnja bolnice započela je 1794. godine, a bolnica s dva kata, s ugrađenom crkvom Trpećeg Isusa, završena je 1804. godine. Bolnica je imala 32 kata za bolesnike, te još 28 za stanovnike ubožnice.
Godine 1854. osniva se zasebna gradska ubožnice, a 1879. se u Stenjevcu podiže zavod za umobolne, čime se oslobađaju kreveti u zagrebačkoj bolnici. Time se kapacitet bolnice širi na ukupno 400 kreveta. S vremenom, ta je lokacija bila u samom središtu Zagreba, pa su gradski oci počeli razmišljati o preseljenju, što se dogodilo 1931. godine kada su bolesnici premješteni u zgrade na Svetom Duhu.
Današnju bolnicu u Vinogradskoj ulici osnovale su Milosrdne sestre reda sv. Vinka, zbog čega ta bolnica nosi ime Bolnica sestara milosrdnica. U početku se bolnica nalazila u Ilici 83, a imala je dva kata i 200 kreveta. 1893. godine bolnica je postala premala, te je izgrađena nova sa šest zgrada u Vinogradskoj ulici.
Ako krenemo prema istoku, dolazimo do bolnice na Rebru koja je građena zajedničkim sredstvima zagrebačkog nadbiskupa, Kaptola, Grada Zagreba i tadašnje vlade, a otvorena je 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Malo istočnije, na granici Dubrave i Maksimira, 1979. godine krenula je gradnja nove vojne bolnice, a otvorena je 1988. Danas ta bolnica nosi ime Klinička bolnica Dubrava.
Prva zagrebačka vojna bolnica nalazila se u Novoj Vesi, a 1862. otvara se nova zgrada vojne bolnice na adresi Vlaška 87.
