Fontana Manduševac, smještena na glavnom zagrebačkom trgu, ima sve elemente da bude pravi simbol glavnog grada Republike Hrvatske.
Osim što je smještena na glavnom zagrebačkom trgu, oko nje se veže i legenda na temelju koje je Zagreb dobio svoje ime, no idemo ispočetka.
Zbog svoje lokacije i povijesti, fontana Manduševac je jedan od najpoznatijih simbola grada Zagreba, ali je i najomiljenija zagrebačka fontana. Ispod fontane se nalazi izvor koji je opskrbljivao Zagreb do kraja 19. stoljeća, a prema sudskim spisima o progonima vještica, izvor se spominje kao njihovo glavno sastajalište.
Izvor vode tamo postoji od davnina, još dok se na tom mjestu nalazilo sajmište Harmica, podno zidina starog Zagreba (iz vremena dok se sastojao od Kaptola i Gradeca). Izvor je stoljećima Zagrepčanima služio kao izvor vode.
Godine 1898. Trg bana Josipa Jelačića je rekonstruiran, pri čemu je Manduševac zatrpan. S vremenom se zaboravilo na njegov položaj, zbog čega je nastalo veliko iznenađenje kada je prilikom rekonstrukcije tadašnjeg Trga Republike, 1986. godine, Manduševac ponovno pronađen.
Iako Manduševac nije bio u prvotnom planu uređenja trga, na molbu javnosti je plan promijenjen i od 1986. godine fontana Manduševac ponovno postoji.
Prema legendi, na tom je izvoru lijepa djevojka Manda srela umornog i žednog drevnog bana koji se vratio iz bitke te ju je zatražio da mu zagrabi vode. Prema toj zamolbi, “Mando, dušo, zagrabi vode”, Manduševac i Zagreb su dobili ime.
Manduševac je heraldičkim (grboslovlje) simbolima prikazan kao izvor na grbu Zagrebačke županije.