Podjela stanovništva na srednjovjekovnom Gradecu i njihova ostvarena prava

Stanovništvo srednjovjekovnog Gradeca se dijelilo na tri skupine: građane, stanovnike i podložnike, a podjela je bila prema pravnom i društvenom položaju u gradu. Osnovna razlika između prve dvije skupine, građana i stanovnika, bila je u tome što su građani imali građansko pravo. Građansko pravo je bilo poželjno imati zbog boljeg općeg statusa u gradu, a mogao ga je imati svatko tko je posjedovao kuću u gradu, više od godinu dana nije bio kažnjavan, te je bio vjernik katolik.

Građansko pravo je moglo dodijeliti gradsko vijeće na pisanu ili usmenu molbu uz plaćanje određene pristojbe. Nakon što bi stanovnik dobio građansko pravo, dobio bi građanski list koji je bio dokaz stečenih prava, te bi ga vijeće unijelo u njegov građanski posjed, a novopečeni stanovnik koji je dobio građansko pravo, morao bi prisegnuti da će biti vjeran kralju i gradskoj općini.

Postojalo je još razlika između građana i stanovnika. Naime, građani su bili oslobođeni službe u vojsci i plaćanja maltarine u cijeloj državi, a ukoliko bi došli pred sud, suditi bi im mogao samo gradski ili kraljevski sud. Također, građani su mogli slobodno raspolagati svojom imovinom i oporučno ju ostavljati kome su htjeli. Građani su imali pravo glasati i birati gradsko poglavarstvo (suca i prisežnike), a mogli su i sami biti birani.

U drugoj skupini podjele stanovništva Gradeca nalazili su se – stanovnici. Oni nisu imali građansko pravo, a ponajviše je bilo riječ o stanarima koji su živjeli u drugim kućama i nisu imali svoj posjed ili kuću. Uglavnom je bilo riječ o slugama ili pak o kućevlasnicima koji nisu bili katolici ili su bili kažnjeni unazad godinu dana, a plaćali su manji porez od građana.

Za razliku od običnih kuća, na Gradecu je bilo i stambenih zgrada unutar kojih su živjeli kućevlasnici s obitelji, kao i stanari kojima su se iznajmljivale kuće koje su bile u vlasništvu župne crkve, ubožnice ili nekih crkvenih redova. Za stanovanje plaćala se godišnja najamnina unaprijed, a mogla se plaćati na dva načina – novcem ili prirodninama.

Na Gradecu je bilo i prolaznih stanara, a to su uglavnom bili putnici koji su tek u prolazu, ili pak o uglednim gostima koji su došli u Gradec po službenoj dužnosti.

Unutar zidina Gradeca svoje su kuće imali i banovi s obitelji, neki kanonici, kao i dominikanci i pavlini koji su se doselili na Gradec za vrijeme opasnosti od Turaka.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Palača Prve hrvatske štedionice – Poznata kao prva trgovačka galerija u Hrvatskoj

Palača Prve hrvatske štedionice, smještena u čak tri ulice (Ilica 5, Margaretska 1-3 i Bogovićeva 6) sagrađena je 1898.-1899. godine prema projektu Josipa Vancaša. Projektirana...

Likovi poznatog slikara i minijaturista po Zagrebu

Julije Klović (1498. – 1578.) bio je hrvatski slikar i minijaturist, koji je nosio nadimak “Michelangelo minijature”. Klovićev kip možemo naći ispred Galerije Klovićevi...

Milton Glaser u Muzej za umjetnost i obrt do 17. listopada

U Muzeju za umjetnost i obrt, 22. rujna 2021. godine, otvorena je izložba radova dizajna vizualnih identiteta iz donacije njujorške zaklade Aliis Inserviendo Consumor...