U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, 12. studenoga 2018. godine u 19 sati otvara se izložba akademskog slikara Lava Paripovića pod nazivom “Malo dalje od centra”. Izložba je otvorena do 6. prosinca 2018. godine, radnim danom od 10 do 20 sati, a ulaz je slobodan.
Malo dalje od centra, Lav Paripović slikarskom vizualizacijom, stvara užareni spektar svjetlosnih senzacija u gradu. Odabirom kvartovskog života kao mikro jedinice u makro gradskoj strukturi, prikazuje žanr scene modernog velegrada. Prizori dramatičnog scenarija tako postaju njegovom svakodnevicom koju živi i na slikarskim platnima. Opasnost kao sastavni dio urbanog pejzaža slikarski je opisana, a pritom je zadržana slikarska ekspresija. Malo dalje od centra, u kvartovima na periferiji uhvaćen je duh dinamike urbanog vremena kao živog organizma.
Relacijama slikar u kvartu, grad u slici, Lav Paripović pozicionira sebe u priču, dodijelivši si ulogu svjedoka, sudionika, kao i kreatora njezinog zapleta. Slikarski postupno gradi naraciju nadograđujući vrijednosne identifikacije oblikovno-motivskih sadržaja grada u slici. Njegov doživljaj jednog kvarta u više sekvenci, nudi prošireno vizualno iskustvo slika uličnih prizora. Konstruira priču u slijedovima izvodeći jedan prizor iz drugoga te dokumentirajući tako nesreće od zapaljenih automobila do požara na katovima visokih nebodera.
Gotovo filmskim kadriranjem, Lav Paripović likovno režira narativne i idejne aspekte odabranih motiva u kompozicijski zaokruženu cjelinu. Uzajamnim utjecajem grada i slikara nastaje autentični metropolis Paripovićeva okruženja. Pritom autor vješto balansira kulisnu statiku kostura grada i dinamiku događaja. U njegovom kvartu, baš kao u noir filmovima, vlada mračni ugođaj duboke noći vrebajućih opasnosti. Zagasitost palete s akcentima svjetlosti koja izvire isključivo iz vatre, oslikava sumornost fizionomije grada koja ponegdje podsjeća na stripovsku scenografiju. Na slikama manjih formata, piktogramima upozorenja poput munje, glave kostura, vatre ili pak čovjeka koji bježi, fiksira međuodnose strukturalnih likovnih elemenata. Njima, razbija slikarsku atmosferičnost te ocrtava prikazanu priču, ali i unosi dio suvremenijeg rješenja kompozicije.
Promjenom planova i kadrova, Lav Paripović stvara različitost pogleda na oslikane priče time mijenjajući doživljajne i vremenske kategorije. Svaka priča zasebno, slikarskom animacijom, pridonosi dinamici i dramatici kvartovskog života.
Cjelovitost vizualne ukupnosti čini upravo vatra koja postaje dijelom Paripovićeve ikonografije. Uvjerljiva pozornica perspektive grada simboličkih čitanja tako vizualno gori dok je gutaju plameni jezici. Ona je okosnica priče u kojoj su oslikani trenutci netom prije zapaljenja, sama razornost vatre te posljedice nakon što je opustošila područje. Njena likovna vizualizacija od iskre, eksplozije do zgarišta dominira kako kompozicijski, tako i svojim simboličkim značenjima.
Lav Paripović ovom izložbom nudi metaforu grada, današnjice kao i čovjeka, podvlačeći poslovicu memento mori. Suvremena otuđenost, terorizam, dehumanizacija, hladnoća, rezigniranost, bezempatičnost te individulana i društvena destrukcija kao i ugroženost, nezaštićenost i ranjivost, samo su neke od upisanih značenjskih odrednica ovog ciklusa. Postajemo anonimni svjedoci uličnih akcija, skriveni promatrači koji strahuju od daljnjih mogućih katastrofa. U gotovo postapokaliptičnoj praznini ulica bez ljudskih tragova, žive jedino uplašeni golubovi užarenih očiju.
Autor transponira stvarnost jedne civilizacije u slike prepune plamena i dima. Hladna kulisa arhitekture grada tako vizualno gori ekspresivnom iskrom koja kao da nije posljedica čovjeka, već prostora samog. Lav Paripović vatrom je dao, ali i oduzeo gradeći na toj stvaralačkoj i razaralačkoj sili temelje svog slikarstva.
Marijana Paula Ferenčić