I tako, članak po članak, tjedan za tjednom, dodirujemo kraj godine. Božić je, zapravo, već iza nas. Nova godine nam već lupka na vrata. Nisam se ni okrenula, a stara je iza mene. Dobro je rekla mama kad je tvrdila da godine jure nakon dvadesete. Ne znam kako je to moguće, ali u zadnje vrijeme je mama sve češće u pravu.
Uglavnom, želim vam neke lijepe stvari.
Želim vam da vam sva ova blagdanska, i sva ona manje svečana, jutra osvanu u naručjima onih koje volte. A s obzirom da život nije tako plošna stvarčica, želim vam da mislima čuvate i uspomenom njegujete sve one čije naručje priželjkujete.
Želim vam da cijenite nematerijalna obilja, bogatstvo svim onim što se ne može kupiti. Da ne čeznete previše, čizme iz Zare nikad nisu popravile slomljena srca. Obitelj i prijatelji jesu.
Želim vam da slavite pravu i istinsku verziju bladgana. Ne (samo) kao religiozna, već kao duhovna bića. Želim vam da proslavite savršenu ljubav za nesavršena bića. Radužite se oprostima, uživajte u zagrljajima i čestitkama… jer ste vrijedni toga.
Moje ste dane učinili prekrasnima, svojim lajkovima, klikovima i komentarima. Hvala vam na ljubavi koju ste ostavljali u ovom našem mikrosvemiru u kojem nema mjesta za crne misli i crne vijesti. Hvala vam što ste bili moj poticaj i moja inspiracija, moj motiv da nadiđem sebe. I jesam, i bolje ću.
Idući put se čitamo u novoj godinici! Srce mi je otvoreno. Za vas i za novi početak.

O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.