Za nekog tko se rodio i odrastao u Dalmaciji, kava je napitak bogova. Pronalazak savršene velike s toplim ili velike s ‘ladnim uzvišena je misija, a nepce je neumoljivo i zahtjevno. U takvoj potrazi lako je zanemariti prekrasne interijere, simpatično osoblje ili povoljnu lokaciju. Danas ću vam, dakle, pisati upravo o tome. Ne o lijepim dekoracijama, ne o kafićima koji su usput, nego o skrovitim leglima najpopularnijeg napitka na svijetu. S obzirom na to da ću ja između velike s toplim i velike s ‘ladnim mlijekom uvijek izabrati toplo, ulovimo najbolju veliku s toplim u Zagrebu:
5. Caffe bar Vivaldi
Na jednom od skrovitih uglova Horvaćanske ulice krije se kafić Vivaldi. Osim interijera koji je pomalo retro i lišen modernog kiča, kavom su me osvojili na prvu. Nisam sigurna je li uzrok tome možda i činjenica da sam upravo tamo primila sretne vijesti o nastavku svog školovanja u Zagrebu, ali okus njihove kave dugo se pamti. Čak je i sladokuscu poput mene dovoljan jedan šećer da okus bude savršen. Nema popratne gorčine, a pjena je tanka i ne dominira kavom. Apsolutno ne mogu skriti ni činjenicu da ne operu aparat prerano pa se nitko ne buni ako zatražite kavu čak i u kasnije sate. Znaju da je veljača, a studenti ne spavaju mnogo u veljači.
4. Johann Franck
Već u prvom obilasku Johann Francka, postalo mi je jasno da je riječ o kultnoj zagrebačkoj kavani. Interijer dotjeran do savršenstva, ljubazno osoblje i Franck kava. U Franck ”ciglicu” kave kunu se i moja mama i moja baka pa sam joj odlučila dati šansu baš u njenom gnijezdu. Iako me uvijek opere doza skepse pred jako razvikanim mjestima, Johann Francku se nema što prigovoriti. Kavicu pokriva tanak sloj pjene, okus je pomalo gorkast (ništa što dva šećera ne mogu popraviti) i odlično razbudi. Ja uvijek dodam i kroasan, to je navika na koju sam navučena još od svojih prvih zagrebačkih koraka.
3. Leggiero bar
S obzirom na broj kafića koji se kriju pod imenom Leggiero bar, nije mi trebalo dugo da shvatim da je riječ o još jednom kultnom mjestu. Iako nisam neki obožavatelj kafića po trgovačkim centrima i radije tumaram ulicama, nisam mogla odoljeti natpisu Lavazza. Ipak sam po struci talijanist i dobra Lavazza prikovala bi me na ispijanje kave gdje god bila. A Leggierova Lavazza je savršena! I macaronsi i mini krafne isto, ali držimo se kave danas. Osrednji sloj pjene, nenametljiv, ali pun okus kave i jedan šećer da malo zasladi stvari.
2. Caffe bar Marker
Svi mi trebamo taj jedan kafić u kojem smo ”kao kod kuće”. A ja sam to pronašla upravo u Markeru, malenom kafiću u blizini Filozofskog fakulteta, u Ulici Ivana Lučića. Nije ga zgodno pronaći, ali ako imate jako duge pauze između predavanja – snaći ćete se. U svakom slučaju, ne mogu da ne spomenem najsimpatičnijeg gospodina koji tamo radi i često je spreman s vama prokomentirati omiljenu knjigu i film, pitati kako su prošli ispiti i ugrijati srce dobrom kavicom. A to je sve što treba nervoznom studentu u 8 ujutro. Da me pitate kako je Marker uređen, rekla bih zdravo domaćinski. Što se okusa kave tiče, mislim da je riječ o kvalitetno napravljenoj Franck kavi posluženoj u gospodske, široke šalice koje su mi za oko zapele na prvu.
1. Caffe bar Li La
Još jedan kafić u koji dolazim često je Li La na Selskoj, točno preko puta Studentskog doma Stjepan Radić. Osim interijera u kojem svaki detalj odiše ženstvenošću i pažnjom (naravno, u prekrasnoj lila boji), poslužuju moje novo otkriće – Segafredo kavu. Debeli sloj pjene, a ispod savršen, pupoljast i mekan okus kave. Obično stavim jedan smeđi šećer – i moja čarolija je spremna. Koliko sam zaljubljena u Li Lu dokazuje i činjenica da sam sve prijateljice navukla na nju. Iako, ako ste u prolazu u ranijim jutarnjim ili kasnijim popodnevnim satima, teško ćete pronaći mjesto. Pričekajte malo, isplati se!
Nadam se da vam se svidjela moja mala turneja po kafićima. Ja sam dobru izliku za degustaciju našla. Mama, ako ovo čitaš, pišem kolumnu, moram istraživati kavane, u opisu posla mi je.
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.