Zagreb je grad za estete i hedoniste, zaključujem dok promišljam o gradu koji je postao moja treća životna lokacija. Pripišite mu uz to da je ekonomski i institucionalni centar, metropola i sve što želite, ali ne dopustimo da nam promakne da uistinu jest idealno mjesto za sve nas lovce na lijepo. Oči mi se napare sto puta dnevno. U ranu zoru, kad napuštam studentski dom pa se probijem kroz maglu što paviljone ovija poput neke čudne maternice pa niti ne slutim buku i žamor ulice koja se krije s druge strane ograde. U tramvaju, dok mi brzo lete slike ulica pa, rek’o bi dobri stari Krleža, promatram ljude, kao lutke što se kreću po izlozima civilizacije. Na putu do faksa, kad promatram neke blesave, poetične i slatke grafite što ih je neki malac napisao svojoj dragoj na stražnjoj strani zgrade. Jer za pisanje po prednjoj nije imao… hrabrosti, naravno. U sutonu, kad bacam pogled na krvavocrveno nebo iznad Hendrixovog mosta i postane mi jasno zašto ga spominju u pjesama. O, da, zaplesala bi i ja na vrhu i ne bi mi bilo dosta, Ivane Dečak. Navečer putešvestije usmjerim na Instagram i vidim da nisam jedina koja je u zagrebačkom danu pogledom tražila predivne sitnice. I tu negdje odlučim da ću, kao svaka prava mala zagreboneznalica, slijediti stope znalaca s Instagrama. Prateći tako ostale lovce na lijepo i ja sam ulovila gomilu lijepih uspomena i posjetila mnogo posebnih instalokacija. Pisat ću vam o nekima, da se osjećam kao faca kad vi budete pratili mene.
1. Cafe Sjedi 5
Prvi zagrebački instafenomen koji mi je zapeo za oko je šarena kava iz Caféa Sjedi 5 u Tkalčićevoj ulici. Ipak, ne nadajte se, nije na početku ulice. Morate malo protegnuti noge, ali isplati se. Kava je uistinu šarena i ukusna, a crteži po njoj uvijek su različite i svaki put sve fotogeničniji. Ne zaostaje, naravno, ni plavo vino ili prigodne kave (božićna, valentinovska). Jedva čekam da mi dođe proljeće pa da se naselim na onu njihovu malu, skrovitu terasu i satima upijam vitamin D.
2. Magnolia slastice
Nedavno sam obavljala svoj večernji instaritual i naletjela na prekrasne kolačiće u obliku jednoroga. Iako bih se bila zaklela da je to neka američka stvar, ispostavilo se da je riječ o slastičarnici Magnolia u Gundulićevoj ulici. Idućeg jutra obavijestila sam prijateljicu da krećemo u pohod. Dočekao nas je jedan od najljepših interijera koje sam ikada vidjela. U savršeno harmoničnoj igri bijele, ružičaste i sive boje, samo je šarenim kolačićima dopušteno da kvare sklad. A njima se, jasno, sve oprašta jer su bolno ukusni.
3. Choco Cafe
Na isti način ušla sam u trag i Choco Cafeu, kafiću, slastičarnici i palačinkarnici na adresi Višnjevac 2. Osvojili su me slatki kauči i fotelje koji jako podsjećaju na divna retro izdanja obasuta malim ružicama, ali i makete kolača koje vise stropa. Tako su uvjerljive da sam gotovo čekala da mi se jedan otkotrlja u usta i uvjeri me da je stvaran. Šalu na stranu, osim divnog interijera, možete birati između šarolike palete palačinka – obične, crne, proteinske, pohane… Tu izbor, naravno, ne prestaje. U ponudi su i kolači, sladoledi, razni napitci. Provjerite, barem na Instagramu.
4. Caffe bar Finjak
Domaća blogerska scena jako voli ovaj maleni kafić u Vlaškoj. Iako mi nikada nije bilo usput, zbog svih tih savršenih slika odlučila sam skrenuti sa standardne rute. Došla sam navečer i ostala zakinuta za gomilu lijepih fotografija, ali ipak bitniji je kineski zeleni čaj, daleko najljepši čaj koji sam ikada popila. Zdravi napitci i ja tu smo pokopali ratne sjekire. Što se interijera tiče, odvojeni su dijelovi za pušače i nepušače. Dio za nepušače je onaj najčešće fotkani dio, pun svijetlih dekoracija i pravi finjak, ali dio za pušače, ako mene pitate, ima mnogo više duše. Naime, riječ o malom prostoru s mnogo knjiga, starim klavirom i retro slikama i lampama. Jedno od onih mjesta na kojima bi visio Tin Ujević, nema sumnje.
5. Trg maršala Tita
Evo, da ne mislite da su mi omiljene instalokacije samo interijeri… Jedan me eksterijer ostavio bez daha. Odlučila sam ga obići jer je baš negdje u vrijeme mog preseljenja buknula žestoka medijska rasprava o promjeni njegova imena. A ja sam, naravno, htjela u izvidnicu i zaključila da je ime apsolutno nebitno kad je riječ o ovom, po meni, najljepšem i najfotogeničnijem zagrebačkom trgu. Cijelim trgom dominira velebna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, a u blizini je Muzej za umjetnost i obrt, Leksikografski zavod, Meštrovićev Zdenac života, Fernakornov spomenik svetom Jurju… Cijeli je trg poput muzeja sam po sebi. U slučaju da niste o njemu razmišljali na ovaj način, obiđite ga još jednom i guglajte stvari koje vidite dok hodate. Malo autonomne terenske nastave može nas značajno iskustveno obogatiti.
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.