17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Ideja Beča za pripajanjem Zagreba na vrhuncu je baš u 18. stoljeću kada do izražaja dolaze nastojanja za degradiranjem vlasti bana, kao i slabljenje političke moći staleža.
U periodu 18. stoljeća čak se dva puta reorganizira Vojna krajina čiji se teritorij drži strogo u vojničkim rukama te se ne dopušta pripajanje civilnoj Hrvatskoj. Vojna krajina ili Vojna granica naziv je za pogranično područje Habsburške Monarhije koje je na početku bilo organizirano kao obrambeni pojas protiv Osmanlija, da bi poslije preraslo u golemu habsburšku ratnu provinciju. Hrvatsko-slavonska Vojna krajina tvorila je najzapadniji i najstariji dio veće, posve militarizirane regije, koja se protezala od Jadranskog mora do Karpata. U europskoj povijesti poznata je ne samo kao zaseban politički, nego i kao vojnički, gospodarski i društveni fenomen.
Težnja Mađara za prevlašću nad Hrvatskom i Hrvatima definira odnose Hrvata i Mađara tog vremena. Ideja o velikoj Mađarskoj koja bi se rasprostranila od Karpata do Jadranskog mora najistaknutija je krajem 18. stoljeća, što je uzbunilo hrvatsku javnost.
S druge strane, dolazi do buđenja narodne svijesti koja se pojavljuje još krajem 17. stoljeća, a sve se pojavljuje kao reakcija na pokušaje germanizacije i mađarizacije u vrijeme vlasti Marije Terezije i Josipa II.
Marija Terezija češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom. Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetogodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka – prije svega Šleske, ali i talijanskih zemalja.
Josef Benedikt August Johann Anton Michael Adam, rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj od 1780. do 1790. Josip II. bio je sin Marije Terezije i njezin suvladar od 1765., kada je preminuo njegov otac Franjo Stjepan Lotarinški.