Zagreb je baš multikulti grad. Povijesni ponos i poštovanje naše kulture pršti iz svake ulice i svake zgrade pa se metropola ne boji konkurencije. Upravo zato je Italiafest smjestio u sam centar, na Europski trg. Nikad dosad nisam uspjela posjetiti taj maleni festival talijanske hrane i kulture, a smatram da je to dužnost svakog iole strastvenog talijanista. Ovaj put su se zvijezde poklopile i zaputih se na Europski trg. Srećom, otišla sam usred bijela dana i nisam propustila rapsodiju boja i oblika. Naravno, otišla sam natašte jer… Kad cannoli siciliani zovu, tko može odoljeti? Ja ne.
U desetak štandova na Europskom trgu tako su se skrile divne salame iz Trentina i cijela paleta ukusnih domaćih sireva. Gorgonzola, mozarella, asiago, grana padano… Trudila sam se prepoznati što više toga i uživala u melodičnom jeziku koji je preplavio cijeli trg.
S obzirom da nisam tip koja pada na slanu hranu, jedva sam dočekala štand s kolačićima. Cannoli siciliani, tradicionalni sicilijski kolačići punjeni kremom s ricotta sirom, bili su moj prvi izbor i najviša točka festivala. Između nekoliko ponuđenih okusa kreme – pobjednik je tiramisu. Drugi slatkiš, koji sam zavoljela još prilikom boravka u Napulju, bile su sfogliatelle. Tradicionalni kolač u regiji Campaniji stigao je u nekoliko varijanti, ali najimpresivnije su izgledali upravo oni s punjenjem od jagode. Ogroman je bio i izbor raznih suhih keksića od oraha i badema za kojima se u talijanskoj kuhinji nerijetko poseže. Štand sa suhim voćem nadmašio je ponudu suhog voća kod nas. Talijani se ne zaustavljaju na grožđicama, smokvama i brusnicama pa su se na šandu našli arancini, limuncini, sušeni kivi, papaja, banana i još neke druge stvari kojima, moram skromno priznati, ni ne znam imena. Ali pamtim okuse, časna riječ.
Koja je, pitate se, poanta ovog članka? Izlaganje vlastite kulture, predstavljanje i dičenje svojim je poanta ovog članka. Bilo bi lijepo da naučimo malo od naših morskih susjeda – pokažimo svoje, prodajimo svoje i besramno vičimo da je naše najbolje. Imamo i mi što izložiti i na dvostruko većem festivalu usred Rima. Croaziafest. Da naša mala obiteljska gospodarstva pokažu svoje meke sireve sa sjemenkama i vlascem. Da pokažemo Italiji što je prava, domaća rakija, da nisu zaludu uveli tu riječ u svoj jednojezični rječnik. Da im ponesemo naše štrukle, rafiole, orahnjače, makovnjače, medenjake, paprenjake i pokažemo im kakvi su to slatkiši na kojima se uzdigla cijela naša gastronomska tradicija. Ovo su samo sitnice, natruhe cijelog jednog blaga za kojima bi se ljudi pomamili. Imamo znanja, imamo vrijedne ruke, čeka se samo inicijativa. Teško nać je pronaći, ako se ne pokažemo.
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.