Dobrodošli u novi tjedni pregled koji nam donosi naš povjesničar Vedran Danko!
24.04.
Na današnji dan 1834. godine u Ivanić Gradu se rodio Juraj Posilović, zagrebački nadbiskup. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1854. godine. Doktorirao je teologiju u Beču. Nesebično se zalagao za promicanje opće kulture i znanosti u hrvatskomu narodu. Bio je profesor bogoslovije i prvi dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.
Nakon postavljanja za zagrebačkog nadbiskupa (1894.) pod njegovim je pokroviteljstvom bila restaurirana zagrebačka prvostolnica, a obnovljeno je i dograđeno Nadbiskupijsko sirotište (danas crkva sv. Martina u Vlaškoj ulici), izgrađen je isusovački samostan i crkva, te je održan prvi Hrvatski katolički kongres (1900). Bio je pokrovitelj prilikom osnivanja Hrvatske samostalne radničke stranke (HSRS) i njezina lista Glas naroda (1899.). Na taj način je dao doprinos socijalnomu djelovanju Crkve. Financijski je podupirao djelovanje Prvoga zagrebačkog radničkog društva i utemeljenje Katoličkoga tiskovnog društva (1908). Najzaslužniji je za dolazak isusovaca u Zagreb (1902.). Umro je 26. travnja 1914. godine u Zagrebu, koji mu se odužio imenovanjem ulice na Medveščaku.
Na današnji dan 1931. godine u Zagrebu je srušena Zakladna bolnica koja se nalazila u Ilici 1 (na mjestu današnjeg Iličkog nebodera). Početak rušenja zgrade u kojoj su se nalazile nemoćnica, bolnica i umobolnica započelo je 16. veljače 1931.
Zanimljivo je za spomenuti da se u bolnici nalazila kapela „Trpećeg Isusa“, koja je do izgradnje bolnice stajala na Trgu bana Jelačića blizu Splavnice. Rušenjem bolnice srušena srušena je i kapelica. No, izgradnjom novog zakladnog bloka Gajeva-Bogovićeva-Petrićeva, kapela je opet dobila svoje mjesto unutar nove zgrade, te se i danas tamo nalazi.
Također treba istaknuti da je sva oprema iz Zakladne bolnice preseljena u Ortopedsku bolnicu na Svetom Duhu, a kada je i ona ukinuta, Zakladna bolnica nastavlja raditi, te se danas smatra najstarijom bolnicom u Republici Hrvatskoj. KBC Sveti Duh u svojem logu sadrži zgradu Zakladne bolnice i 1804. godina kao godinu osnutka.
Na današnji dan 1946. godine u Zagrebu je osnovan KK Cibona, hrvatski košarkaški klub i jedan od simbola sporta u gradu podno Medvednice. Zagrebačka miljenica u svom ranom periodu često je mijenjala svoje ime. Tako su se do danas redom zvali: Sloboda (1946. – 1947.), zatim Zagreb (1947. – 1948.) i Polet (1949. – 1950.), te Lokomotiva (1950. – 1975.). Vukovi s Tuškanca iz Lokomotive istupaju 1975. kada uzimaju sponzorsko ime Cibona (prehrambeni koncern koji su činila zagrebačka poduzeća Kraš, Franck, Badel i Voće).
Ime samog sponzora dolazi, po jednima od tal. cibo = hrana, a po drugima dobilo je po spoju riječi CI(korija)-BO(mbon)-NA(ranča). Ipak, pravo ime dolazi od spojenice iz latinskog “cibus bonus”, koje znaći “dobra hrana”, po tome je dobio koncern ime. U prvotnom periodu nakon promjene imena, zbog mlade ekipe koju je Cibona imala i prema Mirku Novoselu, koji je bio alfa i omega kluba, kružio je šaljivi akronim: C(icibanski) I(nstitut) B(asketskog) O(ca) N(ovosel)A. Ime Cibona toliko se ukorijenilo među navijačima da se održalo i do danas, unatoč činjenici da se prehrambeni koncern po kojem su dobili već odavno raspao.
Cibona je najuspješnji hrvatski košarkaški klub sa mnoštvom domaćih i međunarodnih trofeja od kojih svakako treba naglasiti dva naslova prvaka Europe (1985. i 1986.) pod dirigentskom palicom neponovljivog i nikad prežaljenog Dražena Petrovića, po kojem se naziva dvorana u kojoj nastupaju.
Cibona je od svog osnutka bila praćena mnoštvom navijača, no prva organizirana navijačka skupina nastaje 2010. godine pod imenom Udruga navijača Cibone Smogovci ili skraćeno Smogovci. Smogovci su proizašli iz Akcije za spas Cibone, putem koje su se ljubitelji kluba organizirali oko spašavanja posrnulog kluba u financijski izrazito teškom periodu, kada je klub bio pred gašenjem.
Na današnji dan 1975. godine u Zagrebu je umro Vanja Radauš, hrvatski kipar, slikar i književnik. Jedan je od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća. Studirao je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ivana Meštovića.
Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine. Od 1947. godine član je HAZU, a od 1950. godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce. Uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča predstavljao je bivšu državu na Venecijanskom bijenaleu 1950. godine.
Najpoznatija kiparska ostvarenja su mu ciklusi: Tifusari, 1956.-1959., Panopticum croaticum, 1959.-1961., Čovjek i kras, 1961.-1963., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966.-1968., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969.-1975.
Zanimljivo je za spomenuti da je bio autor grba Narodne Republike Hrvatske (kasnije Socijalističke Republike Hrvatske).
Bavio se i književnim radom, te su mu objavljene tri zbirke pjesama: Slavonijo zemljo plemenita (1969.) i Kosilica vremena (1971.) za života, a posthumno Buđenje snova (2000.).
Svoj život je završio samoubojstvom, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Na današnji dan 2003. godine u Zagrebu je umrla Katarina Matanović Kulenović, prva hrvatska pilotkinja i padobranka.
25.04.
Na današnji dan 1776. godine u Varažinu je izbio veliki požar. Ovaj datum spominjemo zbog što je bio presudan u povijesti dva hrvatska grada: Varaždina i Zagreba, te njihovog odnosa. Naime, Varaždin je u tom razdoblju smatran glavnim gradom Banske Hrvatske, da bi se nakon požara u kojem je uništeno dvije trećine kuća (od njih 614 uništeno je 316) glavnim gradom počeo smatrati Zagreb. Kraljevsko vijeće (prva hrvatska moderna vlada koju je 1767. osnovala carica Marija Terezija), ban sa ostalim državnim institucijama, kao i plemićima prelazi u Zagreb.
Da bi paradoks situacije bio još veći, požar koji je tada buknuo proširio se iz današnje Zagrebačke ulice u Varaždinu (tada se nazivala Ulica Dugi konec).
Tako je Zagreb postao i do današnjeg dana ostao glavni grad Hrvatske.
Na današnji dan 1848. godine U Zagrebu je novoimenovani hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban Josip Jelačić proglasio ukidanje kmetstva. U hrvatskoj historiografiji postoji spor oko toga je li Jelačić time sam ukinuo kmetstvo ili je samo proglasio odluku više instance (Hrvatsko-ugarski sabor). Ipak, proglas bana Josipa Jelačića iznimno je važan jer otklanja nesuglasice oko toga je li kmetstvo uistinu ukinuto ili nije, te su od toga dana zabranjene daće i tlake velikašima.
Na današnji dan 1900. godine u naselju Bašćanskoj Dragi na otoku Krku rodio se Vjekoslav Štefanić, hrvatski filolog. U Zagrebu je završio slavistiku i romanistiku. Srednjoškolski profesor u različitim mjestima, radio u Arhivu JAZU, a od 1961. do 1967. bio je direktor Staroslavenskog instituta. Proučavao glagoljsku baštinu Krka (Glagoljski rukopisi otoka Krka, 1960.), a zatim opisao glagoljske rukopise JAZU (Glagoljski rukopisi JAZU, I–II, 1969–70). Proučavao je ćirilometodske korijene hrvatske pismenosti i glagoljsku paleografiju, te je sa suradnicima priredio djelo Hrvatska srednjovjekovna književnost (1969.). Bio je urednik časopisa Slovo i Radovi Staroslavenskog instituta. Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u naselju Prečko.
Na današnji dan 1930. godine u Bjelovaru se rodio Branko Souček, hrvatski znanstvenik, akademik, doajen hrvatske i svjetske računalne znanosti.
Na današnji dan 1979. godine u Zagrebu je umro Slavko Batušić, hrvatski književnik, publicist, teatrolog, predavač, povjesničar umjetnosti i redatelj. Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice njegovim imenom u Španskom.
Na današnji dan 1997. godine u Zagrebu je umro Vjekoslav Rukljač, hrvatski kipar.
26.04.
Na današnji dan 1134. godine u Felicijanovoj ispravi (Felicijanovoj povelji) se po prvi puta spominje ime Zagreb u kontekstu osnivanja Zagrebačke biskupije. Isprava ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana prvi je sačuvani dokument iz bogate zagrebačke povijesti. U njoj se iznose pojedinosti o dolasku prvoga zagrebačkoga biskupa Duha u Zagreb, kao i podaci o utemeljenju zagrebačke biskupije. Danas se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu.
Evo kako u približnom prijevodu s latinskog jezika glasi dio Felicijanove povelje:
“U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Za vlade vrlo plemenitoga kralja Ladislava, a za primasa ostrogonske crkve Acha, nadbiskupa bačkog Fabijana, za vesprimskog biskupa Kuzme, palatina župana Gjule, za šomođskog župana Graba, osnuje spomenuti kralj, nadahnut Božjom milošću i posavjetovavši se s ovima i drugim plemićima, biskupiju zagrebačku, da one, koje je bludnja idolopoklonstva otuđila od štovanja boga, biskupova briga natrag privede na put istine. Da dakle pouči neznanje toga puka, nađe (kralj Ladislav) zgodnoga nekog Čeha, časna života, imenom Duh, koga pošalje po svom kapelanu Fanciki za pastira toj crkvi; on je postavio i pomoćnike (svećenike) onoj crkvi iz županije šomođske i zaladske”.
Na današnji dan 1911. godine u Zagrebu (Restoran Matković u, Frankopanskoj 8.) je osnovan Prvi hrvatski građanski športski klub, poznatiji samo kao Građanski. Za prvog predsjednika kluba izabran je Andrija Mutafelija. Boja dresova bila je plava, a nadimak kluba Purgeri. Osim nogometne, imao je selekcije za biciklizam i rukomet. Purgeri su do ukidanja kluba, uz BSK, bili najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub (Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937.; Prvenstvo Banovine Hrvatske 1940., te prvenstvo NDH 1941. i 1943.).
Purgeri su se koristili igralištima na Tuškancu, Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić.
Jednostranim dekretom komunista 1945. klub se gasi i pali se njegova arhiva (zbog navodne suradnje s NDH), a većina igrača pristupa novoosnovanom FD Dinamo, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih Purgera.
27.04.
Na današnji dan 1882. godine u Zagrebu je umro Josip Kalasancije Schlosser vitez Klekovski, hrvatski prirodoslovac i liječnik češkoga podrijetla. Studij medicine je završio u Beču, da bi u Hrvatsku stigao kao privatni liječnik grofa Pejačevića. Potom radi u Varažinskim Toplicama, Križevcima i Zagrebu.
Po dolasku u Hrvatsku započinje intenzivna floristička istraživanja, najviše u suradnji s Vukotinovićem, u kojima otkriva i opisuje veći broj novih biljnih svojti. Uz botaniku se bavio i ornitologijom, te entomologijom. Smatra se jednim od utemeljitelja Narodnog muzeja u Zagrebu, kome je poklonio veliki dio svoje zbirke ptica i biljaka.
Nakon osnivanja JAZU u Zagrebu odmah postaje jednim od njezinih najuvaženijih članova i predstojnik matematičko-prirodoslovnoga razreda. Najznamenitija Schlosserova djela su Flora Croatica (temelj za razvoj naše botanike), na koje je potrošio 12 godina naporna rada i Fauna kornjaša. Pomogao je pri osnivanju Hrvatskog planinarskog društva 1874. godine, a izabran je i za njegovog prvog predsjednika.
Zagreb je u njegovu čast imenovao 162 stube koje spajaju Trg Svibanjskih žrtava i Šalatu Stubama Josipa Schlossera.
Na današnji dan 1900. godine u Zagrebu se rodio Vjekoslav Majer, hrvatski književnik. Nazivan je Pjesnikom grada i najradoznalijim šetačem Zagreba. Najpoznatija djela su mu: zbirke pjesama (Lirika, Pjesme zabrinutog Evropejca, Plinska lanterna na Griču) i prozna djela (Pepić u vremenu i prostoru, I–II, Život puža, Dnevnik Očenašeka, Iz dnevnika malog Perice, Osamljen čovjek u Tingl-tanglu i U utrobi Zagrebačke gore).
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor (1969.), a prema njegovoj popularnoj knjizi Dnevnik malog Perice snimljen je najzagrebačkiji film pod naslovom Tko pjeva zlo ne misli (1970.) redatelja Kreše Golika. Rodni grad mu se odužio imenovanjem Knjižnice i parka u Zapruđu njegovim imenom.
Na današnji dan 1959. godine u Zagrebu je umro Dragutin Mandl, hrvatski inženjer i konstruktor tramvaja. Diplomirao je 1919. elektrostrojarstvo u Beču, da bi se nakon povratka u Zagreb zaposlio u poduzeću Zagrebački električni tramvaj. U ZET-u je radio na konstruiranju tramvaja, da bi već 1922. motorna kola s drvenim kosturom (M-22) proizvedena po njegovim nacrtima počela prometovati zagrebačkim ulicama, a od 1924. i motorna kola s čeličnim kosturom. Konstruirao je i tramvajska motorna kola tip 101, koja su se od 1957. proizvodila u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, a koja su se do početka 21. stoljeća zadržala u upotrebi na zagrebačkim ulicama. U svojem dugogodišnjem radu Mandl je uveo mnoga inovativna tehnička rješenja, od kojih je neka i patentirao (tramvajska motorna kola za polijevanje ulica; prvi u svijetu izveo beskonačno svareni kolosijek od željezničkih tračnica, i to ne samo u pravcu nego i u zavoju, što se dotad nije smatralo provedivim i nmoga druga). Prigodom rekonstrukcije i proširenja tramvajske pružne mreže, Mandl nadsvođenjem potoka Medveščaka, dizanjem željezničke pruge na nadvožnjake i drugim zahvatima unapređuje izgled i potiče razvoj čitavih gradskih područja.
Inženjer Mandl nije bio samo vrhunski kreator u svojoj struci i svojem zvanju nego je kao erudit dao značajan doprinos na polju likovne umjetnosti kao uvaženi medaljer (Zbirka inž. Dragutina Mandla sačinjava jezgru Zbirke medalja i plaketa Moderne galerije), zatim kao glazbeni umjetnik, te kao ekspert za numizmatiku i filateliju. Zbog njegovih velikih zasluga u potpunosti je razumljivo da mu se njegov rodni grad odužio imenovanjem ulice u Dubravi (1985.), i to baš one u kojoj se nalaze novi ZET-ovi pogoni za koje je on dao i prve poticaje.
28.04.
Na današnji dan 1936. godine u Zagrebu je od tuberkuloze preminuo Ignjat Job, hrvatski slikar čiji je opus neizostavan dio hrvatskoga modernoga slikarstva, poglavito njegov spontani ekspresionizam, koji pripada vrhu hrvatskoga ekspresionizma. Najpoznatija djela su mu: Autoportret, 1931.; Pejzaž s Brača, 1930.-1931.; Kameni stol, 1935.
Na današnji dan 1960. godine u Zagrebu se rodio Dubravko Merlić, hrvatski novinar, urednik i producent. Poznat je po svom radu na Hrvatskoj radio televiziji. Dobitnik je nagrade „Rose d’Or“ 2007., za TV-emisiju „Piramida“. Vlasnik je tvrtke „Castor Multimedia“.
29.04.
Na današnji dan 1862. godine u Zagrebu je osnovana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (skraćeno HAZU) kao najviša hrvatska znanstvena i umjetnička institucija.
Utemeljitelj HAZU (pod tadašnjim nazivom JAZU) bio je monsinjor Josip Juraj Strossmayer, koji je 10. prosinca 1860. godine na prvoj Banskoj konferenciji uputio pismenu darovnicu i dao novčani prilog (50.000 forinti) nužan za zakladu akademije. Njegov primjer ubrzo slijedi cijela Hrvatska. Upravo izabrani Hrvatski sabor 15. travnja 1861., već 29. travnja iste godine jednoglasno prihvaća Strossmayerov prijedlog o osnutku Akademije znanosti i stavlja je u svoju zaštitu, a istoga dana izabran je odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Tada su prihvaćena Pravila i u obliku zakonskoga prijedloga poslana kralju na sankciju. Kralj ih potvrđuje tek 7. kolovoza 1863. uz zahtjev za promjenom određenih tekstualnih izričaja zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika. Novoizabrani Sabor 1865. prerađuje Pravila i kralj odobrava prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti tek 4. ožujka 1866. godine. Odmah zatim vladar je potvrdio i prvih 14 (od 16) pravih članova Akademije, a za prvog predsjednika izabran je dr. Franjo Rački. Pravila Akademije ostala su nepromijenjena do početka Drugoga svjetskoga rata.
Biskup Strossmayer dao je također inicijativu za gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu u kojoj će se smjestiti i njegova galerija slika. Gradnja palače započeta je u kolovozu 1877., a završena je u ljeto 1880., u stilu firentinske renesanse po Strossmayerovoj želji. U Strossmayerovoj prisutnosti 9. studenoga 1884. otvorena je u Akademijinoj palači Strossmayerova galerija.
Na današnji dan 1906. godine u Vinkovcima je rođen Vanja Radauš, hrvatski kipar, slikar i književnik.
Na današnji dan 1975. godine u Zagrebu je preminuo Stjepan Gomboš, hrvatski arhitekt.
Na današnji dan 2003. godine u Zagrebu je preminuo Janko Bobetko, general zbora Hrvatske vojske i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine. Bio je aktivni sudionik i u Drugom svjetskom ratu (član prvog sisačkog partizanskog odreda).
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je generala Bobetka optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je odbio primiti optužnicu.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i medalja za sudjelovanje u Domovinskom ratu, od kojih posebno možemo istaknuti nagradu iz 2002. godine Bili smo prvi kad je trebalo za knjigu Sava je ipak potekla prema Zagrebu.
30.04.
Na današnji dan 1687. godine sastavljen je najveći dio Drnjanske pjesmarice, najstarije i najznačajnije pjesmarice hrvatske kajkavske književnosti.
Drnjanska ili Ščrbačićeva pjesmarica, pjesmarica je koju je sastavio Juraj Ščrbačić ili Juraj Ščrbašić 1687. godine. Ubraja se među najstarije i najznačajnije pjesmarice hrvatske kajkavske književnosti. Nekada se čuvala u župnom dvoru, a danas je pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao posebna vrijednost za proučavanje hrvatske kajkavske kulturne baštine.
Na današnji dan 1875. godine u Zagrebu se rodio Vladimir Vidrić, hrvatski pjesnik, jedan od najistaknutijih lirika moderne. Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču. Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave na Jelačićevu trgu prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. uhićen i osuđen na strogi zatvor. Živio od odvjetničkog rada, zbog bolesti često boravio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, gdje je i umro 29. rujna 1909. godine.
Pjesme je pisao od svoje rane mladosti, a njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života je objavio 25 pjesama. Snažno utjecao na Domjanića, Nazora i druge pjesnike.
Oko Vidrića su se splele mnoge legende, a njegova snažna, samosvojna pjesnička figura ni danas ne blijedi. Svojim kratkim životom, bolestan od shizofrenije u Stenjevcu, samo s jednom zbirkom Pjesme (1907., objavljene u vlastitoj nakladi), fascinirao je suvremenike, kritičare i poklonike pjesničke riječi.
Zanimljivo je za spomenuti da je imao fotografsko pamćenje.
Na današnji dan 1927. godine u Korpivnici je umro Đuro Sudeta, hrvatski pjesnik i prozaist.
Na današnji dan 2004. godine u Zagrebu započinje emitiranje programa RTL (pod ondašnjim nazivom RTL Televizija do 2015. godine), hrvatska komercijalna TV postaja u vlasništvu RTL grupacije. RTL prva je televizijska postaja u Hrvatskoj koja je 31. prosinca 2010. godine počela stalno emitiranje u formatu 16:9.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.