Dobrodošli u novi tjedni pregled koji nam donosi naš povjesničar Vedran Danko!
17.04.
Na današnji dan 1869. godine u Klanjcu se rodio Oton Iveković najpoznatiji i najplodniji hrvatski slikar iz razdoblja historicizma. Iveković je svestrana i višestruko nadarena ličnost izuzetne stvaralačke i životne snage. Istinski velikan Hrvatskog narodnog preporoda koji je svu svoju energiju, znanje i talente nesebično i bez ostatka darovao svome narodu. Slikarsko umijeće izučio je u Zagrebu, u Beču, potom u Münchenu i Karlsruheu. Kao nastavnik crtanja radio je u zagrebačkoj gimnaziji, te u Obrtnoj školi (1895.), a od 1908. bio je predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). Za vrijeme I. svjetskog rata bio je vojni slikar. Potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Motive za svoje slike uzimao je iz hrvatske povijesti, a najpoznatiji prikazi su iz obitelji Zrinskih i Frankapana (Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske, 1897., i popularnija inačica 1901.; Katarina Zrinska u Veneciji, 1919.), te druge prizore iz nacionalne povijesti (Smrt Petra Svačića, 1894.; Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu, 1906., u Zlatnoj dvorani u Opatičkoj ul. 10 u Zagrebu; Smaknuće Matije Gupca na Markovom trgu, 1921). Osim slikarstvom, Iveković se bavio ilustriranjem, djelovao je kao scenograf, kostimograf, urednik časopisa i ratni izvjestitelj, a organizirao je izložbe i bavio se publicistikom.
Groblje u Klanjcu na kojem je pokopan pretvoreno je u spomen-park, a zanimljivo je da je na njemu uz Ivekovića vječni mir pronašao pisac hrvatske himne Antun Mihanović.
Na današnji dan 1926. godine u Zagrebu je umro Hermann Bollé, hrvatski arhitekt njemačkoga podrijetla. Nakon završene graditeljske obrtne škole u Kölnu, radi u ateljeu H. Wiethasea, a od 1872. godine u ateljeu glasovitog austrijskog arhitekta Friedricha von Schmidta kao njegov asistent. Iako se u mnogobrojnoj literaturi (čak i u Enciklopediji) navodi da je studirao na bečkoj Akademiji, nema spomena u njemu u spisima Akademije, a niti u evidenciji obližnje Politehnike, stoga možemo zaključiti da nije imao formalnog akademskog obrazovanja.
Za boravka u Italiji (1875./76.) upoznao je biskupa J. J. Strossmayera i Izidora Kršnjavog što je odigralo bitnu epizodu u njegovom životu. Tako 1876. preuzima gradnju đakovačke katedrale i nadzor restauracije zagrebačke crkve sv. Marka po Schmidtovim planovima. Zbog sve većeg opsega arhitektonskog posla u Hrvatskoj Bollé se od 1878. trajno nastanjuje u Zagrebu. Iako su zgrade koje je projektirao smještene diljem Hrvatske (Đakovačka katedrala, 1876.-1883.; Gimnazija u Osijeku, od 1880.; grobna kapela Pejačević u Našicama, 1881., grobnica obitelji Jelačić u zaprešićkim Novim dvorima, 1884.) Bollé se smatra graditeljem i obnoviteljem Zagreba. Neke od najpoznatijih građevina koje je napravio ili restaurirao, uz spomenutu Zagrebačku katedralu i njezin nadbiskupski dvor, te Crkvu sv. Marka su: pročelje crkve Sv. Katarine (nakon 1880.), zgrada palače HAZU, Evangelička crkvena općina Zagreb (1881.- 1884.), Crkva u Remetama (od 1881.), zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole (1882.-1892.), palača Pongratz na Jelačićevu trgu (1882.-1884., srušena između dva rata), grkokatolička crkva Sv. Ćirila Metoda (1883.-1885.), kompleks groblja Mirogoj (arkade, mrtvačnica, kapela Krista Kralja, kapela na pravoslavnom dijelu groblja i brojni spomenici, 1883.-1914.), fontana na Zrinjevcu (1891.-1893.), Meteorološki stup na Zrinjevcu (1894.), ograda i portal Botaničkoga vrta (1894.) i mnoge druge. Hermann Bollé pokopan je na mirogojskom groblju, a Zagreb mu se odužio imenovanjem ulica koja ide od Instituta Ruđer Bošković prema Mirogoju.
Na današnji dan 1943. godine u Zagrebu se rodio Otokar Levaj, hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Najpoznatije uloge su mu: Smogovci, 1982.-1986.; Ne daj se, Floki, 1985.; Putovanje u Vučjak, 1986.; Fleke, 2011. i mnoge druge.
Na današnji dan 1953. godine u Zagrebu sa emitiranjem započinje Radio Sljeme. Radio je kratki period vremena egzistirao pod nazivom Radio na valu 202,1 da bi od 15. svibnja 1953. radio dobio današnji naziv. Radio Sljeme je kroz godine postojanja konstantno jedna od najslušanijih postaja u gradu Zagrebu.
Na današnji dan 2014. godine u Zagrebu je umro Zvonimir Milčec, hrvatski književnik, novinar, kolumnist, zagrebački kroničar i legenda Zagreba. Grafičku školu i studij hrvatskog jezika i crtanja završio u Zagrebu, a novinarsku školu u Beogradu. Surađivao je u Večernjem listu, bio je kolumnist Jutarnjega lista i urednik u nakladi „Bookovac“. Za Milčeca se s pravom može konstatirati da je zagrebački pisac. Svoja djela pisao je po tradiciji Augusta Šenoe, Antuna Gustava Matoša i Vjekoslava Majera. Najpoznatija djela su mu: „Zvižduk s Bukovca“, „Dinamovo proljeće“, „Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke“, „Zagrebački gradonačelnici“ i mnoge druge.
Uz svoj književni rad bio je veliki zagovornik postavljanja spomenika Mariji Jurić Zagorki i Augustu Šenoi, kao i vraćanja spomenika bana Josipa Jelačića na glavni zagrebački trg.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada od kojih se najviše ističu: Nagrada Hrvatskog novinarskog društva „Otokar Krešovani“ za životno djelo, Nagrada Grada Zagreba, Nagradom Grigor Vitez (dodjeljuje se za područje dječje knjige u RH).
U sklopu akcije Radija Sljeme „Svi na zeleno“ (22. studenog 2014.) park kraj tržnice na Trešnjevci imenovan je njegovim imenom.
18.04.
Na današnji dan 1827. godine Glazbeno društvo (tj. Musikverein), preteča današnjeg Hrvatskog glazbenog zavoda, priredilo je prvi koncert u dvorani tadašnje Kraljevske akademije (danas Gornjogradske gimnazije) na Katarininu trgu pod ravnanjem Jurja Wisnera von Morgensterna. Taj dan se smatra početkom njegova rada, i odnedavno se slavi kao Dan HGZ-a, dok je prva skupština održana 24. studenoga iste godine.
Prvi službeni naziv dobiva 1827. godinei djeluje kao Societas filharmonica zagrabiensis, u javnosti poznat kao Musikverein in Agram, tj. samo Musikverein. Društvo je kroz godine mijenjalo svoje ime da bi se od 1925. godine nazvalo Hrvatski glazbeni zavod, a pod tim imenom djeluje i danas.
U današnje vrijeme u sklopu Hrvatskog glazbenog zavoda djeluje više ansambala: Društveni orkestar, Društveni jazz orkestar (Big Band HGZ-a), Društveni zbor te Društveni komorni ansambl. Uz to, Zavod posjeduje i knjižnicu, te vlastiti arhiv.
Na današnji dan 1874. godine u Ogulinu je rođena Ivana Brlić Mažuranić, hrvatska dječja spisateljica i unuka Ivana Mažuranića (bana pučanina). Spisateljica je u Hrvatskoj i svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke, te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom.
Neka od njezinih najpoznatijih djela su: Škola i praznici (1905.), Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.), Priče iz davnine (1916.), Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi (1934.-1935.) i Basne i bajke (1945.). Djela su joj prevedena na mnogobrojne svjetske jezike (bengalski, hindi, kineski, vijetnamski i bengalski), te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradbama. Za svoj svjetski književni doprinos dvaput je bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost, a od 1937. godine postaje prva žena dopisna članica ondašnje JAZU (danas HAZU).
Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine održava književna i kulturna manifestacija “U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić”.
Pokopana je na Mirogoju, a grad Zagreb se velikoj spisateljici odužio imenovanjem ulice na Malešnici njezinim imenom, kao i školom u zagrebačkoj Dubravi, a na kući u Jurjevskoj 5. gdje je živio njezin djed podignuta je spomen ploča.
Na današnji dan 1904. godine u Opatiji se rodio Drago Gervais, hrvatski književnik i pjesnik. Studij prava završio u Zagrebu, te je kao pripravnik radio u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru, a kao službenik u Beogradu i Rijeci. U razdoblju 1949. – 1954. bio je direktor Drame, potom do smrti intendant Narodnoga kazališta Ivana Zajca u Rijeci. U hrvatskoj književnosti je ostao zabilježen kao jedan od najistaknutijih hrvatskih dijalektalnih autora (pisao na čakavštini). Najpoznatija djela su mu: Čakavski stihovi (1929.) i Istarski kanat (1951.). U njegovu čast u organizaciji Grada Rijeke i Gradske knjižnice Rijeka svake dvije godine dodjeljuje se najboljem romanu na čakavskom narječju hrvatskog jezika književna nagrada Drago Gervais. Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u naselju Špansko.
Na današnji dan 1925. godine u Pakracu se rodio Sven Lasta, hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Prvo glumačko iskustvo u mladosti je stekao kao član hrvatskih partizanskih kazališnih družina. Nakon rata je u Zagrebu apsolvirao arheologiju i povijest umjetnosti, a 1948. završio je Zemaljsku glumačku školu. Bio je član zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta od 1948. do 1953. Potom do 1965. djeluje u Dramskome kazalištu Gavella kao jedan od njegovih utemeljitelja. Znatan dio glumačke karijere radio je kao slobodni umjetnik, najviše u zagrebačkome Teatru &TD, a nastupao je i u predstavama na Dubrovačkome ljetnome festivalu. Djelovao je i kao kolumnist te kazališni pedagog na Akademiji dramske umjetnosti. Kolumne je objavljivao u Hrvatskome slovu, a godine 2000. su one objedinjene u knjizi Iz glumačkog kuta.
Istaknuo se kao Polugan i Gregor (M. Krleža, Vučjak i U logoru), Kreont (J. Anouilh, Antigona), Alceste (Molière, Mizantrop), Kirilov (F. M. Dostojevski, Demoni), Pozzo i Krapp (S. Beckett, U očekivanju Godota i Posljednja vrpca). Glumio na filmu i televiziji: Poslije predstave (omnibus Ključ Antuna Vrdoljaka), Mirisi, zlato i tamjan (1971) Ante Babaje, Noć poslije smrti (1983) Branka Ivande, Školjka šumi (1991) Miroslava Međimorca.
Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, te su mu njegovi prijatelji i suborci u Sunji postavili poprsje, a sunjska kino dvorana danas nosi ime Dvorana Sven Lasta.
Na današnji dan 1933. godine u Zagrebu je umro Srećko (Felix) Albini, hrvatski skladatelj i dirigent. Školovao se u Grazu, gdje je debitirao kao dirigent u tamošnjem Gradskom kazalištu. Bio je dirigent, a kasnije i ravnatelj Zagrebačke opere. Nakon umirovljenja vodio je u Zagrebu Autorsko-pravno zastupništvo, te je osnovao Autorsku centralu.
Nakon Ivana pl. Zajca smatra se jednim od najistaknutijih skladatelja opereta u Hrvatskoj. Značajnija djela: balet Na Plitvička jezera (Zagreb, 1898.), opera Maričon (Zagreb, 1901.), operete Nabob (Der Nabob, Beč, 1905.), Madame Troubadour (Zagreb, 1907.), Barun Trenk (Baron Trenck, Leipzig, 1908.), Mala baronesa (Die kleine Baronesse, Beč, 1909.) i Die Barfusstänzerin (Leipzig, 1909., preradba Naboba) u Osijeku 1914. i u Zagrebu 1915. kao Bosonoga plesačica.
Za njegov doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u Dugavama.
Na današnji dan 2011. godine u Zagrebu je umro Ivica Vidović, hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Prvi angažman dobio je u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i drugih kuća (Dramsko kazalište „Gavella“, Teatar itd, česte suradnje sa HNK u Splitu). Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gdje je do svoje smrti bio umjetnički direktor, ali i glumac i redatelj. Od mnogobrojnih uloga najpoznatije su mu: Naše malo misto kao Servantes Tonči (1971.), Kužiš stari moj kao Glista (1973.), Servantes iz Malog Mista kao Servantes (1984.), Kako je počeo rat na mom otoku kao Dante (1996.). Također je dobitnik mnogobrojnih nagrada: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), Nagrada “Fabijan Šovagović” (2005.) koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu/glumici čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma i nagrada Grada Zagreba (2005.).
19.04.
Na današnji dan 1273. godine u Zagrebu je održan prvi poznati sabor sa sačuvanim zapisnikom i zaključcima. Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom). Odluke Sabora svojim pečatom potkrepljivao je ban. Na tom saboru sudjelovali su predstavnici Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke i Virovitičke županije, a sastajao se ponajviše u Križevcima, Zagrebu i Čazmi.
Na današnji dan 1862. godine u Staroj Gradiški se rodio Janko Ibler, hrvatski književnik, publicist i prevoditelj. Radio je kao profesionalni novinar u riječkoj Slobodi. Uređivao Vienac (1881.–82.), Hrvatsku vilu (1882.), Slobodu (1885.), te bio glavni urednik Narodnih novina (1897.–1908.). Objavljivao je književne i kazališne kritike, feljtone, književnopovijesne rasprave i publicističke tekstove. Neke tekstove potpisivao pseudonimom Desiderius. Prevodio je s ruskoga, njemačkog, engleskog i danskog jezika.
U književnosti je ostavio traga kao pobornik književnog realizma i protivnik Šenoina romantizma, dok je u političkom životu je djelovao kao pravaš.
Na današnji dan 1884. godine umire Vatroslav (Ignac, Ignacij Gjuro) Egersdorfer, hrvatski građevinski inženjer i političar (član Hrvatske stranke prava i zastupnik u Saboru).
Na današnji dan 1920. godine u Zagrebu se rodila Lelja Dobronić, hrvatska povjesničarka umjetnosti i doktorica humanističkih znanosti.
Radila je kao kustosica u Gliptoteci grada Zagreba (1944. – 1948.), u Muzeju grada Zagreba (1948. – 1962.), u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba (1962. – 1964.), u Muzejsko-dokumentacijskom centru (1964. – 1967.), te u Povijesnom muzeju Hrvatske (1967. – 1980.), u kojem je bila ravnateljica.
Primila je nagradu grada Zagreba (1969.), Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti „Pavao Ritter Vitezović” za životno djelo, te nagradu „Ivan Kukuljević Sakcinski” Matice hrvatske. Odlikovana je redom Danice s likom Ruđera Boškovića.
Bila je predsjednica Hrvatskog planinarskog društva „Zagreb-Matica” i članica Matice hrvatske, Društva povjesničara umjetnosti, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić”. Počasna je članica Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja” i počasna građanka grada Križevaca 2000. godine.
Smatra se najznačajnijom povjesničarkom grada Zagreba, a od njezinih mnogobrojnih djela možemo istaknuti: Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, 1986.; Renesansa u Zagrebu, 1994. i Povijesni spomenici grada Zagreba, sv. XIX. do XXII., 1952.–92.
20.04.
Na današnji dan 1788. godine u slovačkom gradu Trnavi rodio se Juraj Haulik de Várallya, zagrebački nadbiskup i kardinal. Teologiju i filozofiju studirao je u Trnavi, Ostrogonu i Beču. Imenovan je zagrebačkim biskupom 1837., nadbiskupom 1852. (kada papa Pio IX izdaje bulu kojom službeno proglašava Zagrebačku biskupiju nadbiskupijom), kardinalom 1856., a do Jelačićeva imenovanja (1848.) obnašao je funkciju banskog namjesnika.
Zaslužan je za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede, te za osnutak Matice ilirske. Njegovim su zauzimanjem utemeljeni Gospodarsko društvo (1841.) i Katolički list (1849.). Osnovao je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (1868.), a uredio je i jedan od simbola Zagreba, park Maksimir, koji se do njegove smrti nazivao Jurjaves.
Podupirao je osnivanje osnovnih škola i mnogih kulturnih i dobrotvornih ustanova, kao i narodni preporod u Hrvatskoj. Doveo je u Zagreb (1845.) sestre milosrdnice, koje su osnovale školu i bolnicu.
Grad Zagreb mu se odužio ulicom u Donjem gradu, a postoje i dvije biste sa njegovim likom (jedna je u Zagrebačkoj katedrali, dok se druga nalazi u dvorištu Vinogradske bolnice).
Na današnji dan 181. godine u slovačkom gradu Sobotištu rodio se Bogoslav (Bohuslav) Šulek, hrvatski polihistor, jezikoslovac, publicist i prirodoslovac slovačkog podrijetla. Smatra se utemeljiteljem hrvatskoga znanstvenog nazivlja. Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice na Pešćenici njegovim imenom.
Na današnji dan 1871. godine u slovačkom gradu Liptovský Mikuláš rodio se Eduard Slavoljub Penkala, hrvatski inženjer kemije i izumitelj poljskoga podrijetla. Izumitelj automatske mehaničke olovke i nalivpera s čvrstom tintom. Zagreb mu se za njegova dostignuća odužio parkom na Trešnjevci, dok na njegovom stanu gdje je i radio na Tomislavovom trgu stoji spomen ploča.
Na današnji dan 1872. godine u Zagrebu je umro Ljudevit Gaj, vođa hrvatskoga narodnoga preporoda i pisac.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju, da bi kasnije (1885.) njegovi ostaci preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoj. Grad Zagreb mu se za njegov cjelokupni doprinos odužio imenovanjem ulice u strogom centru.
Na današnji dan 1958. godine u Zagrebu se rodio Miran Hadži Veljković, hrvatski glazbenik i osnivač banda Kraljevi ulice. Jedna od legendi zagrebačkih ulica i utjelovljenje zagrebačkog vedrog duha.
Na današnji dan: Iako se upis poduzeća u osnivanju za aerodromske usluge u sudski registar dogodio ranije (6. studenoga 1961.) sama platforma započinje s radom na današnji dan 1962. godine pod nazivom Zrakoplovna luka Zagreb. Platforma je mogla zaprimiti pet manjih zrakoplova, te je u godini osnutka preko nje prošao 78.041 putnik, 633 tona tereta u 5.206 rotacija zrakoplova. Preteča je to današnje moderne Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman.
Na današnji dan 1973. godine u Zagrebu se rodila Vanja Ilić, poznata hrvatska arhitektica.
Na današnji dan 2006. godine u Zagrebu je umro Igor Kuljerić, hrvatski skladatelj, dirigent i akademik.
21.04.
Na današnji dan 1896. godine u Požegi se rodio Ante Šercer, hrvatski liječnik otorinolaringolog, kirurg i profesor.
22.04.
Na današnji dan 1925. godine u Zagrebu je svečano otvoren Hotel Esplanade, jedan od najluksuznijih i treći najstariji hotel u Zagrebu.
Hotel je nastao zbog potrebe prihvata putnika znamenitog vlaka Orient Express (LINK NA ČLANAK O ORIENT EXPRESSU), a kako su tadašnji smještajni kapaciteti bili premali 1917. godine raspisan je međunarodni natječaj na kojem je pobijedio njemački arhitekt Otto Rehnig. Ipak, njegove originalne planove preradio je Dionis Sunko kojeg danas smatraju arhitektom ovog remek-djela arhitekture Belle Époque. Sama izgradnja hotela potrajala je 26 mjeseci, a njegovom svečanom otvorenju prisustvovao je i tadašnji zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel. Novinari su hotelu predviđali blistavu budućnost na međunarodnom planu, a među prvim gostima se našao i gospodin Glück, (njem. sreća), koji je već onda pobudio nadu da će se predviđanja i ostvariti.
Svakako treba spomenuti neke zanimljivosti vezane uz hotel. Samo godinu dana nakon otvaranja u njemu je održano prvo natjecanje Miss Kraljevine SHS na kojem je pobjedila Štefica Vidačić koja je godinu kasnije pobjedila na natjecanju Miss Europe. U samom hotelu otvoren je prvi casino u Zagrebu, koji je ubrzo i zatvoren zbog optužbi da se u njemu vodi prostitucija. Isto tako u Esplanadi je otvoren i prvi snack-bar u gradu. Jedna od zanimljivosti je i ta da je hotel priredio prvu proslavu Valentinova na ovim prostorima (1989.), kao i da je poslužen prvi tiramisu. U hotelu su odsjedali mnogobrojni poznati gosti, pisale su se knjige i snimali poznati filmovi.
Prepoznatljiv dio Hotela Esplanade čini terasa Oleander, koja može primiti i do 1000 gostiju, a na njoj se znaju odvijati različite manifestacije i događanja (klizalište, koncerti, humanitarne akcije).
Od svojeg osnutka Hotel Esplanade predstavlja jedan od bisera zagrebačke turističke i gastronomske ponude, kao i kulturno-povijesne baštine Zagreba i Hrvatske.
Na današnji dan 1993. godine u Zagrebu je osnovana Informativna katolička agencija (IKA-Zagreb) od strane Hrvatske biskupske konferencije. Agencija je osnovana kao pravna osoba na crkvenom i građanskom području u svrhu prikupljanja i posredovanja informacija o crkvenom i vjerskom životu na području Crkve hrvatskoga jezika i odgovarajućih informacija o Crkvi u svijetu kao i o svim javnim zbivanjima s moralno-religijskoga gledišta.
23.04.
Na današnji dan 1883. godine otvoren je prvi gradski vrtić pod nazivom Gradsko iličko zabavište. Bilo je to u Ilici 120, a ne kako se smatra na današnjoj adresi DV Krijesnice u Krajiškoj ulici. Zagovarateljica i osnivačica prvog gradskog zabavišta bila je gđa. Josipa Žitković.
Treba napomenuti da je prvo privatno „zabavište za djecu“ osnovano čak 14 godina prije pod imenom DV Različak, a otvorila ga je Antonija Cvijić-Lukšić. Istoimeni vrtić i danas postoji na istom mjestu u sklopu najstarije osnovne škole u gradu u Tomićevoj ulici 16. (nekadašnja Bregovita ulica 3), no nažalost ničime nije obilježeno da se tamo nalazio najstariji vrtić u Zagrebu.
Na današnji dan: Iako je u promet puštena 8. listopada 1890. zbog svojih tehničkih manjkavosti i stalnih kvarova na današnji dan 1893. godine zagrebačka Uspinjača službeno započinje s trajnim radom. Uspinjača je najkraća žičana željeznica na svijetu sa samo 66 metara. Na početku je motor pokretao parni stroj, da bi danas u potpunosti bila električna.
Zagrebačka miljenica i jedan od simbola grada kroz povijest se nazivala raznim nadimcima: zagrebačka uspinjača, funicular, željeznica na uže od žice, arni uzvo, drahtseilnahn, stara dama i zapinjača.
Na današnji dan 1954. godine u Zagrebu se rodila Ksenija Erker, hrvatska glazbenica, pjevačica i nastavnica glazbe. Objavila je sedam albuma i dvadesetak singl-ploča, astarije generacije još uvijek pamte njezine uspješnice: Proljeće bez tebe, Sad mi kaži, Nikad više, Ti me možda voliš, Opraštam ti sve, Ti si moja inspiracija.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.