Kada govorimo o povijesti današnjeg Gornjeg grada, nekada poznatijeg kao Gradec, teško je ispričati većinu priča bez da se ne dotaknemo barem jedne od dvije gradskih kula koje i dan danas stoje na svojim mjestima. Riječ je o kuli Lotrščak, smještenoj na južnoj strani Gornjega grada, i o Popovom tornju, smještenoj izvan zidina koji su branili sjevernu stranu nekadašnjeg Gradeca.
U nastavku ovog članka donosimo vam priču o te dvije kule: koja je bila njihova uloga u povijesti grada, zanimljive priče i legende, kule u ratu s Turcima, ali i njihova uloga u dugogodišnjim sukobima stanovnika Gradeca sa stanovnicima susjednog Kaptola, te koja je uloga ovih kula u današnjim vremenima.
Kula Lotrščak – jedan od najpoznatijih simbola grada Zagreba
Kula Lotrščak je jedan od najpoznatijih zagrebačkih simbola koji na svoje postojanje podsjeća svakodnevnim pucnjem Gričkog topa u podne. Lotrščak ponosno stoji na rubnom dijelu Gornjeg grada te pazi na cijelo zagrebačko područje.
Tako je bilo i u prošlosti, kada je, prema legendi, pucanj iz Gričkog topa uništio ručak paši koji se nalazio u turskom taboru koji je bio nadomak Zagreba. Zbog straha, Turci su prekinuli opsadu i pobjegli daleko od Zagreba.
Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV svojom se znamenitom Zlatnom bulom, iz 1242. godine, odužio Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu od Tatara. Zlatnom bulom, Gradec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, no uz to je došla i obaveza da građani svoj grad ograde zidinama i kulama kako bi se bolje zaštitili.
Nakon gradnje koja je trajala dvadeset godina, utvrde su završene 1266. godine, kada je nastala i kula Lotrščak čija je uloga bila braniti južni ulaz u grad – nekadašnja mala vrata Dverce koja su srušena 1812. godine prilikom uređenja južne promenade, današnjeg Strossmayerovog šetalište.
Kula je dobila ime prema zvonu lat. campana latrunculorum, u prijevodu “zvono lopova” koje je zvonilo uvečer prije zatvaranja gradskih vrata. Nije poznat izgled kule u srednjem vijeku, tek se prema nekim starim crtežima čini da je imala samo dva kata s po dva prozora na svakom katu i četverolisnim krovom. Ulaz u prizemlje bio je na sjeveru i imao je stepenice koje su izvana vodile na prvi kat.
Krajem 16. stoljeća, novi korisnici i nove namjene mijenjaju izgled kule, a najznačajnije promjene datiraju iz 1857. godine u vrijeme romantičkog vala restauriranja srednjovjekovnih građevina. Tada je kula Lotrščak dozidana za dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić.
Komunikacija između katova, koje prvotno nije bilo, rješena je tako da je na sjevernoj strani prigrađeno zavjito stepenište. Jednom polovinom unutar zgrade, a drugom izvan.
Kula je građena od nepravilnog kamenja, a debljina zidova iznosi 195 centimetara. U prizemlju se nalazi sačuvan široki kružni svod, četvrti kat građen je opekom a zidovi su mu znatno tanji.
Zbog tadašnje nestašice novca za popravljanje i uzdržavanje, grad je kulu dao u zakup građanima uz obvezu da je i oni održavaju, a u slučaju neprijateljskog napada, građani su morali vratiti kulu gradu za obranu. Iz toga zaključujemo da se kula Lotrščak prilagođavala potrebama vremena.
Od 17. stoljeća, kula je služila kao trgovačko skladište, a u 19. stoljeću neko je vrijeme u njezinu prizemlju bila smještena kavana u koju se ulazilo s južne strane. Kasnije je kula služila i u stambene svrhe.
Gradska je uprava, potkraj 19. stoljeća, odlučila nabaviti top koji će svakoga dana u podne pucati kako bi se prema njemu mogli ravnati zvonari svih gradskih crkava.
Grički top, smješten u gornjem dijelu kule Lotrščak, prvi put se oglasio na Novu godinu 1877. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaboravljen, a ponovno se oglasio tek 1927. godine s južnog prozora četvrtog kata odakle se javlja i danas, svakog dana u podne.
Danas je kula Lotrščak sastavni dio Javne ustanove Galerije Klovićevi dvori, a unutar kule možete pogledati fotografsku izložbu o Zagrebu.
Po nama, najljepši dio kule je maleni vidikovac odakle se pruža prekrasni panoramski pogled od 360 stupnjeva prema gotovo cijelom Zagrebu.
Više članaka o kuli Lotrščak na portalu Lice Grada možete pronaći klikom ovdje.
Popov toranj – Razlog brojnih sukoba između stanovnika Gradeca i Kaptola
Sjeverna vrata Gradeca nalazila su se kod Popova tornja, a bila su izgrađena nešto kasnije od ostalih gradskih vrata (njih 6) zbog spornog zemljišta oko njega. Prvi se put spominju 1383. godine nazivajući se Nova, pa se pretpostavlja da su izgrađena u tom vremenu.
Gradnja tih vrata je naišla na problem jer to zemljište nije bilo u vlasništvu Gradeca. Sporni prostor, između vrata i zidina, pravno je pripadao Kaptolu (tj. kaptolskoj kuli), a građani su ga svojatali. Prema ugovoru iz 1392. godine, između gradske općine i kanonika, zemljište na desnoj strani tog prostora “po kojem se inače iz grada ide prema istim vratima treba ostati na upotrebu samih građana rečene varoši”. Pretpostavlja se da je riječ o zemljištu na kojem je sredinom 17. stoljeća izgrađen samostan klarisa, danas zgrada Muzeja grada Zagreba.
Van gradskih zidova, ali i do njih, sagrađena je istovremeno kad i zidovi još jedna kula – Popov toranj. Sagradili su je oko 1247. godine kraj sjevernih vrata zagrebački kanonici. Izgrađena je kako bi mogli sebe i svoje dragocjenosti skloniti u slučaju nekog neprijateljskog napada. U ta vremena Kaptol nije bio utvrđen, te mu je takva kula bila od velike važnosti.
Kanonici su izmolili da im kralj daruje zemljište na gornjogradskoj uzvisini i da im dopusti da na njemu podignu obrambeni toranj. Kralj im je darovao zemljište i dopustio izgradnju tornja na mjestu nekadašnjeg posjeda župana Vanlegena. Osim tornja, mogli su izgraditi i manje kuće.
Mišljenje da su kanonici 1247. godine izgradili Popov toranj temelji se na činjenici što su neki kanonici molili kralja da im dodijeli dio zemljišta na brdu Gradecu kako bi si sagradili kastrum u koji bi se mogli skloniti u slučaju neprijateljske opasnosti. No, ne postoji čvrsti dokaz tomu.
Postoji mišljenje Kaptol, kao ni pojedini kanonici, na tom području nisu ništa sagradili. Prema tom mišljenju, Popov toranj je sagradio biskup Filip. Riječ pop u ono doba označavalo je glavnog svećenika, a u to vrijeme to je bio biskup. S tim se mišljenjem može dovesti u vezu i najstariije poznato ime ulice koja vodi od Popova tornja do Kamenite ulice – današnja Opatička ulica. Ta se ulica nekada, u 17. i s početkom 18. stoljeća, zvala Biskupska ulica.
No, tko god bio zaslužan za izgradnju Popovog tornja, svakako je bitno znati da Gradec nije bio najsretniji tom odlukom jer je tuđa utvrda predstavljala stalnu prijetnju za grad, te je baš to bilo stalni uzrok vječnih sporova i svađa između Gradeca i susjedne crkvene jurisdikcije.
Više članaka na temu Popovog tornja na portalu Lice Grada možete pronaći klikom ovdje.