Zbog svih dramatičnih događanja Hrvatski komorni orkestar (HKO) morao je zaustaviti svoju sezonu. Stoga će HKO održati svoj četvrti koncert na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u sezoni 2019./2020. kao matineju i s drugim programom, 27. lipnja u 11 sati.
Koncert započinje Serenadom za gudače u c-molu, op. posth Maxa Brucha. Riječ je o višestavačnoj skladbi pisanoj za gudački ansambl koja, iako rijetko zastupljena na programima, vrlo primjereno upoznaje slušatelje s glazbenim stilom njemačkog romantičara od čijih je dvjestotinjak djela tek njih nekoliko izdržalo strogi sud javnosti. Naime, Max Bruch, skladatelj, pedagog i dirigent, rođen u Kölnu, koji je djelovao u više njemačkih gradova a od 1880. do umirovljena 1910. bio profesor kompozicije u Berlinu gdje je preminuo i gdje je pokopan, danas je poznat najviše violinistima koji rado izvode njegove solističke koncerte, napose Koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 26 iz 1866. godine. Označena kao posthumni opus Bruchova Serenada za gudače u c-molu datira iz 1916. godine i nosi oznaku „prema švedskim melodijama“. Nije poznato za koju je prigodu djelo napisano a rukopis je izgubljen te postoji tek njegov prijepis. Usporedba s tiskanom suitom naslovljenom Nordland Suite iz 1906. godine otkriva da je riječ o preradbi te starije suite sada pod nazivom Serenada. Na početku i na kraju skladbe nalazi se Marš, što ukazuje na tradiciju oblika kao glazbe korištene u hodu, glazbeno inspiriran krunidbenim maršom za švedskog kralja Karla XII iz 1700. godine. Drugi i četvrti stavak koriste narodne ljubavne pjesme a treći je ples iz središnje švedske pokrajine Dalarna.
Češki skladatelj Jan Křtitel Jiři Neruda u mladosti je bio poznati violinist i dirigent koji je djelovao u Pragu a kako je kasnije postao koncertni majstor Dvorskog orkestra u Dresdenu poznat je pod imenom Johann Baptist Georg Neruda. Autor 18 simfonija, 14 solističkih koncerata, trio sonata, duhovnih skladbi i opere Les Troqueures pripada Neruda klasičnoj tradiciji. O njegovu životu postoje vrlo oskudni podaci a od njegovih je skladbi najveću popularnost doživio Koncert u Es-duru za trubu i gudače. Izvorno pisan za „corno da caccia“ ili tzv. prirodni rog, zbog korištena visokog instruemntalnog registra danas se taj solistički koncert najčešć izvodi na Es ili B trubi. Klasični raspored triju stavaka brzo-polagano-brzo stilski otkriva utjecaje Mannheimske škole s ostacima barokne tradicije nazvane Fortspinnung, termina koji je uveden 1915. godine, a kojim se opisuje razvijanje glazbene strukture na temelju motiva koji je sekvenciran, intervalski mijenjan ili se jednostavno ponavlja. Takvo „tkanje“ glazbenoga protoka osobito odgovara isticanju zvučnosti i virtuozne tehnike trube. Prvi je stavak klasični sonatni Allegro koji uvodi orkestar s tipično mozartovskom artikulacijom, drugi stavak Largo dražestan je poput neke arije s nježnim otklonima i dvije solističke mini-kadence naglašeno pjevne kvalitete, a treći je stavak markantni Vivace čija tema ponavlja silaznu kvartu iz prvoga stavka povezujući ju s orkestralnim tuttijem. Solistička kadenca trube sažima osnovnu ideju stavka koju prepoznajemo kao uzbudljivo kontrastiranje dvostrukih i trostrukih ritmičkim formula.
Iako je engleski skladatelj, obrađivač i pedagog Gustav Theodore Holst, rođen kao Gustavus Theodore von Holst, skladao brojna djela priznanja je stekao prvenstveno kao profesor na uglednoj londonskoj Djevojačkoj školi St Paul’s i ravnatelj na Collegu Morley. Kao skladatelj proslavio se orkestralnom suitom The Planets. I dok je Holstov osobni stil proizvod mnogih utjecaja, od Wagnera i Richarda Straussa do Ravela i Stravinskog i indijske glazbe, po čemu je takav kozmopolitizam rijetkost u engleskoj glazbi njegova vremena, za britansku je glazbenu kulturu bilo važno Holstovo oduševljenje obnovom zanimanja za narodne pjesme u čijoj je promociji bio jedan od osobito aktivnih pionira. Tako je objavljivao zborska djela, obrade narodnih pjesama i skladao instrumentalna djela poput St Paul’s Suite za gudače. Suita ima četiri stavka i započinje živim narodnim plesom složenoga metra koji prati plesna melodija. Naziv takvog plesa je Jig (franc. gigue, tal. giga) a Holst ga uvodi alterniraju 6/8 i 9/8 mjeru. U drugom stavku ostinato izvode druge violine a glavnu temu uvodi solo viola. Treći je stavak izvorno bio nazvan „Ples“ a započinje glavnom temom u solo violini uz pizzicato pratnju ostalih gudača. Viola se pridružuje solo violini da bi u finalu melodiju izvodio kvartet solista. Završni je stavak fantazija na narodnu temu iz 16. stoljeća zvanu dargason. To je seoski ples i melodija balade s tekstom „Bila je to djevojka iz moje zemlje“. Holst uz naslovnu narodnu pjesmu Dargason uvodi i tradicionalnu englesku pjesmu iz 16. stoljeća Greensleves koju donose violončela. Dvije se narodne pjesme izmjenjuju do kraja stavka.
O glazbenicima:
Nakon školovanja u Hrvatskoj nastavio je trubač Vjeran Ježek studij u Innsbrucku a magistrirao je na Visokoj školi u Münchenu. Glazbenu karijeru započeo je kao solotrubač Filharmonijskog orkestra grada Karlsruhe, a natavio na istoj poziciji u Plauen/ Zwickau. U to je vrijeme radio kao asistent Prof. Ericha Rinnera na konzervatoriju u Innsbrucku. Od 2018. godine samostalni je docent na Ludwig Maximilian Univerzitetu u Münchenu. Kao predavač održava majstorske tečajeve za trubu i komornu glazbu diljem Europe. Službeni je umjetnik proizvođača instrumenata tvrtke Schagerl. Solistički natupa uz mnoge gudačke i puhačke orkestre u Njemackoj i drugdje. Vjeran Ježek osvojio je 2019. godine nagradu čitatelja Večernjeg lista (Večernjakova Domovnica) kao najbolji hrvatski glazbenik izvan domovine. U izdanju Aquarius Recordsa objavio je solistički nosač zvuka uz pratnju klavira. Autor je stručne knjige za trubu Dnevne i tehničke vježbe koja postiže uspjehe na svjetskoj razini.
Davor Kelić upisao je 2011. godine studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Uroša Lajovica. 2016. stekao je zvanje magistra glazbe (mag. mus) u razredu Mladena Tarbuka. Među dosadašnjim dirigentskim uspjesima ističu se nastupi sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek, te je s tim ansamblom pripremao opere (Tosca, Trubadur, Norma, Porin, Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s djelima Rahmanjinova i Čajkovskog. U prosincu 2018. ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je obavljao dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb.
Ulaznice možete kupiti ovdje.