Život u Hrvatskoj i Zagrebu u 16. stoljeću obilježen je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom koji je imao ogroman utjecaj na ovdašnje prilike. Unatoč teškim vremenima tijekom cijelog 16. stoljeća, u Zagrebu se puno pažnje pridavalo obrazovanju.
Školstvo je bilo uređenije, a sama nastava je zahvaljujući korištenju tiska bila jednostavnija, k tomu i uspješnija. Zagrepčanima je bilo stalo do toga da školu vode obrazovani pojedinci, te da ju polazi što više učenika. Unatoč ratnom stoljeću, nije se događao odlazak učitelja, već su oni ostajali u gradu i učili mlađe generacije.
Učitelji su financirani novcem iz gradske blagajne, a uz plaću pripadali su im i stan i hrana. U 1512. godine zabilježen je slučaj kada je gradska općina svojim siromašnim učenicima davala jednu forintu pomoći, što je prvi zabilježeni slučaj pomoći siromašnim učenicima. Općina je vodila brigu i za školski inventar, pa je tako kupovala daske kojima je nanovo izrađivala ili pokrivala postojeće učeničke klupe.
U 16. stoljeću, škola koja je bila kraj Kamenitih vrata, stradala je u požaru, pa su gradski oci novu školu otvorili u općinskoj vijećnici.
Iako je općina puno ulagala u samu školu, i dalje su postojali slučajevi davanja privatnih poduka, pa su tako učitelji dolazili u domove učenicima gdje su ih podučavali.