17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Krajem 18. stoljeća – 1783. godine – po nalogu Josipa II izgrađen je novi drveni most preko Save kod Savske ceste, tako da su od tada postojala dva mosta na Savi (kod Zagreba) – pontonski u Trnju i novi drveni. Uz izgradnju novog mosta, jačanju trgovačkog prometa pripomoglo je i uređenje Petrinjske ulice i Savske ceste.
Ceste, koje su povezivale Zagreb s drugim europskim gradovima, polazile su iz zapadnog i istočnog dijela grada. Na zapadu grada nalazila se stara cesta koja je počinjala u Ilici, te je išla preko Podsuseda i Brdovca prema Ljubljani, Trst i Veneciji. Na istoku je cesta polazila od Harmice (danas Trg bana Josipa Jelačića), a išla je Bakačevom i Vlaškom ulicom prema Sesvetama, Varaždinu, Mariboru, Grazu, te dalje prema Beču. Istom tom prometnicom, koja se nalazila na istoku grada, Zagreb je bio povezan sa Slavonijom.
Cesta koja je iz Zagreba vodila prema istoku, još od 40-ih godina 18. stoljeća bila je organizirana tako da je preko nje išao poštanski i putnički promet prema Osijeku, ali i Varaždinu, Grazu i Beču. Taj se put nastavljao na poštansku liniju koja je u Zagreb dolazila iz Karlovca.
Tim su cestama prolazile diližanse (poštanske kočije za redovit prijevoz putnika i robe, dok još nije bilo željeznice. Diližansa je imala dva do tri odjela (kupea), kočijaš je sjedio na visokom sjedištu (boku), a na krovu se nalazila prtljaga. – enciklopedija.hr).
U 18. stoljeću Zagreb je dobio i svoj Posttag – stalni dan kada dolazi pošta, a službu zagrebačke pošte u drugoj polovici stoljeća obavljala je ugledna zagrebačka obitelj Josipa Hochnembera.