Desno od potoka Medveščak, zapadno od Kaptola, nalazilo se brdo Grech ili Gradec, koje danas znamo kao Gornji grad. U podnožju tadašnjeg Gradeca prostirala se široka ravnica koja se zvala Zagrebačko polje, a koju danas “okupira” Donji grad.
Brdo Gradec pojavilo se s početkom 13. stoljeća pod imenom Kerec, što prema mađarskoj riječi Gorek znači Grk ili grčki (pretpostavlja se da je vezano uz bizantsku/grču utvrdu koja je u 6. stoljeću navodno stajala baš na tom brdu).
Nije poznata informacija da li je Gradec 1201. godine bio naseljen jer ne postoje povijesni, kao ni arheološki, izvori koji bi potvrdili ili demantirali tu informaciju, no pretpostavlja se da je to područje bilo nenaseljeno.
Pretpostavlja se da se na tom brdu nalazio kraljevski kastrum (utvrda), kao i sjedište kraljevske i županijske uprave, a čini se i dvor župana zagrebačke županije. Sami kastrum se nalazio na jugoistočnom prostoru Gradeca, a županov dvor na sjevernom kraju – na zemljištu koje je poslije pripadalo Popovu tornju. U ona mu je vremena vlasnik bio zagrebački župan Vanlegen.
Osim zagrebačkih župana, na brdu Gradec su stanovali i hercezi iz kraljevske porodice, a prvi za kojeg se zna je herceg Andrija (krajem 2. stoljeća), a kasnije tu dolazi i njegov sin Bela – nama poznat kao budući kralj Bela IV.
Prema svim poznatim informacijama, i gore navedenim činjenicama, lako je zaključiti da je cijeli gornjogradski teren bio rezerviran isključivo za kraljevsku i županijsku upravu, dok izgrađivanje građanskog naselja nije bilo dopušteno, barem prije 1242. godine.