Biti gradonačelnik velika je počast za svakog građanina nekog grada. Biti zagrebački gradonačelnik časna je i odgovorna uloga. U plejadi zagrebačkih gradonačelnika rijetki su oni koji su rođeni u Zagrebu. Jedan od takvih, rođenih Zagrepčana, na funkciji gradonačelnika je Vjekoslav Heinzel. Smatra ga se jednim od najuspješnijih i najvizionarskijih gradonačelnika koje je Grad Zagreb imao u svojoj povijesti.
Heinzel je rođen na današnji dan 1871. godine u poduzetničkoj obitelji. Nakon mature u Zagrebu školovanje nastavlja na Visokoj tehničkoj školi u Grazu, da bi arhitekturu diplomirao 1893. u Stuttgartu. Bio je predavač na Graditeljskoj školi u Zagrebu (1895.–1905.), te je vodio samostalnu građevinsku tvrtku (1896.–1912.).
Heinzel je zajedno s Ferdinandom Budickim vozio prvi automobil u Zagrebu, te je osnivač, predsjednik i potpredsjednik prvog hrvatskog automobilnog kluba (1906.). Kao veliki zaljubljenik u automobile bio je sudionik i pobjednik prve automobilske utrke održane u Hrvatskoj 8. rujna 1912. godine. Zalagao se za razvoj sporta, tako da je podržavao i aktivno se bavio biciklizmom, klizanjem i skijanjem. Bio je veliki prijatelj avijacije, te je 1928. osnovao Društvo za zračni promet „Aeroput“. Sudjelovao je u nabavi aviona Zagreb, kojeg je 9. travnja iste godine posvetio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.
Od 1910. je gradski zastupnik, a 1912. postaje šef mjesne komore za trgovinu i obrt. Iste godine obustavlja svoje profesionalne aktivnosti i putuje u SAD, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju i Njemačku, a zatim se posvećuje javnim radovima u Zagrebu. Sudjelovao je na izgradnji palače Trgovačke i obrtničke komore (1914.), a poslije je angažiran u njezinu poslovanju oko financija i skrbi za razvoj obrta i trgovine. Za vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.–1918.) organizira opskrbu Zagreba hranom, a u rujnu 1918. imenovan je dvorskim savjetnikom.
Heinzela smatraju kreatorom modernog Zagreba. Za vrijeme njegovog mandata (1920.–1921., te 1922.–1928.) izgrađene su cijele nove četvrti: Peščenica sa Zvonimirovom ulicom, Trešnjevka, Volovčica, Sigečica, Kruge, Martinovka, Zavrtnica, predjeli vila na Medveščaku itd. Za mandata je razvio opsežnu djelatnost i promicao razvitak grada, uređenje i asfaltiranje cesta, izgradnju kanala, kuća i socijalnih stanova, izgradnju osam škola i osam socijalnih i zdravstvenih ustanova, rekonstrukciju električne rasvjete, obnovu tramvaja, plinske mreže i vodovoda, savskog nasipa.
Tijekom Heinzelovog gradonačelničkog mandata Zagreb je dobio svoj prvi radio odašiljač od 0,35 kW 15. lipnja 1926. godine. 1. travnja iste godine grad je ugradio svoju prvu automatsku sklopnu ploču s kapacitetom od 7.000 telefonskih pretplatnika.
Također su izvedena četiri skloništa za djecu, pučki domovi, započeta je gradnja tržnice na Dolcu, prolaz Tuškanac (Dežmanov prolaz), grade se gradska klaonica, zgrada Burze (1927.), te Gradska štedionica, zoološki vrt, Savsko kupalište, hotel Esplanade, zračna luka na Borongaju (na koju je sletio legendarni Charles Lindbergh). Heinzel je kao arhitekt umnogome pridonio planskomu razvitku grada i živoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskog rata.
Ipak, Heinzelova nastojanja došla su do znatnog troška, budući da je grad morao izdvojiti zajam od 250 milijuna jugoslavenskih dinara, što je tada bila tema mnogih kritika. Povukao se sa mjesta gradonačelnika nakon što je u tisku optužen da je utjecao na natječaj za izgradnju klaonice.
Heinzel je u gradske dokumente uveo pojam „Bijeli Zagreb grad“. Smatrao je da Zagreb treba imati jedan građanski i gospodski trg, po uzoru na Piazza Duomo u Milanu, Grand Place u Bruxellesu, Piazza San Marco u Veneciji, Piazza Signoria u Firenci, Place Concorde u Parizu, Piazza Spagna u Rimu, Trg Trafalgar u Londonu i Vaclav Namesti u Pragu. Njihova zajednička značajka je da na svom prostoru nikada nisu koristili sajamsku organizaciju. Zbog toga je u bliznini Trga bana Josipa Jelačića sagrađena tržnica Dolac (završena u mandatu njegova nasljednika dr. Stjepana Srkulja).
Kako iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, tako je iza ili bolje reći uz Heinzela važnu ulogu imala i njegova supruga Berta, rođ. Pick, koja je djelovala u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, te dala sagraditi sirotište „Leskovac“, a surađivala je u listu Der Morgen (1925.).
Vjekoslav Heinzel je, povijesno i civilizacijski gledano, najviše pridonio da Zagreb dobije sadržajno i estetski uređene velegradske vizure, te postane relevantna europska civilizacijska, kulturna i turistička metropola. Zbog toga mu se Zagreb odužio imenovanjem do tada Sajmišne ulice njegovim imenom.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.