U utorak, 19. 10. 2021. u 18 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/I, Zagreb), uz poštivanje epidemioloških mjera, otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Život umjetnika”. Izložba će se moći pogledati do 15. studenog 2021., u radnom vremenu Europskog doma Zagreb, svaki dan od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, a za sve one koji nisu u Zagrebu, na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” u najavi može se pogledati i prateća virtualna izložba. Izložbu financijski podržava Ministarstvo kulture i medija RH.
Izlažu: Nataša Ač, Tea Bošnjaković, Ana Bušalić, Nikolina Car Jergović, Andrea Cihlar, Marija Čingel, Antonija Cesarec, Zlatko Isaković Lula, Morana Jugović, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Rada Marković, Mirjana Marović, Martina Matković, Ivana Mikulić, Tin Samaržija, Jasenka Smrekar, Mladen Žunjić.
Iz predgovora Krešimire Gojanović: ”Život umjetnika”, skupna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb
Izložbom ”Život umjetnika”, članovi i prijatelji HDLU Zagreb kroz svoje likovne radove progovorili su o svojim nadahnućima koja pokreću stvaralačku dimenziju njihovih života, u želji da povežu prostor i vrijeme u kojemu se oblikovalo njihovo djelo i vanjski svijet susretao sa onim unutarnjim. Slikarstvo kao vrijeme kontemplacije, samotan i ponekad ekskluzivan put koji zahtjeva posvećenost čitavog bića, kreiranje vizija koje istovremeno predstavlja definiranje i redefiniranje vlastitog identiteta, uronjenost u duhovni svijet tišine, sanjarenja i sažimanja iskustva, sve to može se vidjeti u ovim prikazima kroz individualne likovne rukopise 18 umjetnika/ica.
Težnja da se spozna širi univerzalni okvir u kojemu se skladno ispunjavaju naše pojedinačne sudbine ili težnja da se izađe iz okvira i nadraste usud umjetnika definiran različitim ograničenjima suvremenog društva i kulture podjednako zaokupljaju autore, u najvećem broju slučajeva usmjerene ka lirskim i nadrealnim kompozicijama, unutar kojih se istražuju nedokučive tajne prirode, one izvan nas i one u nama, koja je mikrokozmički odraz veće cjeline. Vrijeme umjetnika tako postaje i svjesno odabrani čin napuštanja utabanih staza, krutih formi i svakodnevice prožete beskrajnim nizom automatiziranog življenja, unutar kojega se stvaralačko biće čovjeka želi probuditi, kritički sagledati sve ono što nam je nametnuto izvana i potražiti naznake nekog drugačijeg svijeta koji dopušta snažniju slobodu osjećanja i ekspresije pojedinca. Tim voljnim činom udaljavanja od ponavljajućih dnevnih rutina i ukalupljenosti u tuđa očekivanja, umjetnici uvijek u manjoj ili većoj mjeri biraju poziciju autsajdera, nekoga tko povremeno sebe isključuje iz bliskog okruženja kako bi se zaputio prema nepoznatim prostranstvima duha i novim interpretacijama čovjekovog iskustva, da bi paradoksalno kroz beskompromisnu afirmaciju vlastite individualnosti doprinjeli širenju i bogatstvu cjeline, kolektivnog uma koji sam sebe spoznaje i definira kroz svaku svoju kreativno osvještenu jedinku.
Potraga za univerzalnim spoznajama koje nas povezuju kao zajedničko ishodište naših egzistencija tako prosijava na slikama Ivane Mikulić, gdje u imaginarnom zagasito plavom prostoru čestice svjetla krunoliko obasjavaju ljudski lik oko kojega se poigravaju kružni oblici nalik mjehurićima vode u prostranstvima oceana, ali i planetarnim strukturama dalekih svemirskih staza. Rada Marković slika žensku figuru u introspekciji, uronjenu u raščlanjivanju brojnih nepravilnih dijelova unutar lika, koji su se ipak skladno uklopili kroz svoje raspukline i krhotine, što nas podsjeća na Kintsugi, japansko umijeće popravljanja polomljene keramike, sa pratećom filozofijom prihvaćanja grešaka i nesavršenosti, iz kojih se kreativnim činom spajanja i obnavljanja može stvoriti nova estetika i smislenost cjeline. Nataša Ač na svojim crtežima i posebno crtežu ”Izgaranja” otjelotvoruje strast da se sa linijom okupira prostor i ispuni živahnim oblicima unutarnjeg plamena ili ženskim likom u nekom bajkovito – mitološkom svijetu, kroz koji se probija usamljena junakinja. ”Ženska priča” nastavlja se na ovoj izložbi i kroz radove Nikoline Car Jergović, koja suptilnim gestama formira magličasti ugođaj boje, prošaran cvjetnim oblicima u tonovima vode i godišnjih doba, da bi nam približila nadahnjujuću auru prirode. Ana Bušalić slika svoje more kao metaforu dubine i jednostavnosti iskonskog bića koje se transformira u mekom mreškanju valova, a Morana Jugović u svom karakterističnom stilu meditativnog slikarstva donosi opuštajuću fluidnost, unutar koje se vijugavi oblici pretapaju jedan u drugog, kao sublimirano kruženje daha, misli i emocija.
Ljudski lik na slici Andree Cihlar stamen je i čvrst, opisan jasno razgraničenim plohama ispred crte imaginarnog obzora posmatra prostor pred sobom, dok nam Marija Čingel na svojoj slici progovara o novoj pandemijskoj realnosti koja nas osamljuje, raslojava u onome što je bila naša dojučerašnja sigurnost, ostavljajući mnoge dvojbe bez odgovora u pogledu maskirane žene. Tin Samaržija preciznim crtežom predstavlja ”Doba grobova”, gdje se njegovi oblici izdižu iz nekog zamršenog zgarišta, nestabilni, nakrivljeni, padaju i odvajaju se, potencirajući dojam gibanja kroz kontraste oblina i ravnina, nemira i čistoće. Tea Bošnjaković na svojoj slici ”Green Lady” prikazuje zeleno tkivo figure obavijeno prozirnom koprenom u podnožju guste krošnje kao vitalnu silu zemlje i prirode u metamorfozama rađanja i umiranja, rasta i opadanja, a Vanda Jurković na duhovit način progovara o virtualnoj realnosti u kojoj nam je razvoj tehnologije omogućio mnoge nove načine komunikacije i digitaliziranu kulturu, ali nas je zasuo i preobiljem informacija kojima smo izloženi bez vremena za postepeni, evolutivni razvoj čovjekove svijesti.
Zlatko Isaković slika spoj muškog i ženskog lika između dvije zmije, što nam dočarava izmirenje suprotnosti, susret anime i animusa u cjelovitosti bića, no ta cjelovitost nije harmonična, formira se u konfliktu nagonskog i racionalnog, između prirode i civilizacije gdje postojimo u centru dualnosti da bi smo sintetizirali vanjsko i unutarnje, i sa svim nesavršenostima, usprkos svemu – slavili život. Antonija Cesarec, naša likovna veteranka neprekidno i dalje zainteresirana za učenje novih stvari, upoznavanje novih materijala i medija prikazuje nam sjenu ženskog lika koji u nekom uobičajenom urbanom okruženju kakvim svaki dan prolazimo, ipak otkriva čaroliju drugačije perspektive, ploha i linija betonske ulice koje se sučeljavaju sa obrisima tajanstvene figure. Martina Matković slika ”Ljude od svuda”, ispunjavajući licima prostor slike, sa dalekim građevinama u pozadini, oni su neki prolaznici, nomadi, kroničari vremena, ponegdje stilizirani i ovlaš ocrtani, a ponegdje predočeni sa puno detalja u odjeći i kosi, zagonetno nasmiješeni ili zamišljeni, koji donose različite utjecaje u život umjetnice i postaju predmet njezinih istraživanja, jer ”život umjetnika” osim susreta sa samim sobom, također podrazumijeva i naše susrete sa drugim ljudima koji su nas možda isto oblikovali u svom razumijevanje / nerazumijevanju, podršci ili ravnodušnosti.
Mirjana Marović sa florealnim oblicima koji se šire i nadograđuju preko čitave slike prikazuje ”Molitvu” kao stanje bića u posvećenom rastu i prožimanju zagasitijih tonova na blijedo ružičastoj podlozi, a Jasenka Smrekar sa listom na vodi kroz sliku ”Sam” donosi nam osjećaj bića koje samotno putuje neznano kuda, nošeno strujama plavetnila i bjeličastih refleksija koje trepere na površini. Valentina Kasapović kombinacijom kolaža i boje donosi svoj autoportret razlomljen u više odsječaka i detalja, gdje centralno mjesto ima pogled oka kroz naočale i doživljaj umjetnika koji neprekidno osmatra, upija i analizira svijet oko sebe, dok Mladen Žunjić upečatljivim gestama i vibrantnim kolorom prati ritam svojih emocija, svaki put drugačijih dok istražuje mogućnosti materijala u kontinuitetu unutarnjih doživljaja.
Umjetnici nam na ovoj izložbi približavaju različita raspoloženja, kroz umirenu introspekciju, melankoliju ili radost, kroz realistične ili ‘energetske’ autoportrete kada boje i oblici odražavaju njihova unutarnja stanja, u potrazi za nečim većim od sebe ili u fokusu kroz koji se traži vlastito mjesto u svijetu, preispituju različita uvjerenja, osvježavaju stara sjećanja i prerađuju iskustva. Tako se život umjetnika ponekad ukazuje i kao borba elementarnih sila ili opušteno snatrenje, pokušaji da prevaziđemo, ali i prihvatimo sebe, vrijeme samoće koja može biti napuštenost i izolacija, jednako kao i sloboda u kojoj se neometeno razvija stvaralački potencijal. Bez obzira kojim putem umjetnici krenuli, bili slavljeni ili neshvaćeni, introvertirani ili društveni, angažirani ili apolitični, uvijek se vraćaju svom unutarnjem toku što poput niti vodilje donosi svjetlo u tami sa svakim novim likovnim zapisom, jasnoću sa kojom se definiraju osobni ciljevi i prizemljuju ideje u prostorima slika, pa nam tako nakon svega ostaje spoznaja – važno je očuvati unutarnji plamen!
Tekst: Press