Glavni zagrebački trg, inače najposjećenije i najpoznatije mjesto u gradu, krije nekoliko povijesnih činjenica za koje malo tko zna, skupili smo ih nekoliko… Autor kipa bana Josipa Jelačića je Anton Dominik Fernkorn, rođen 1813. godine. Kip je danas okrenut prema jugu, no kada je postavljen, 1866. godine, gledao je prema sjeveru (u smjeru Mađarske). Malo ljudi zna da se konj zove Emir i da ga je ban dobio na poklon od Mahmud-bega Bašića iz Bihaća. Ban je na konju dojahao na ustoličenje u Zagrebu, a deset godina nakon banove smrti, s ovog svijeta odlazi i konj Emir, danas najpoznatiji konj u Hrvatskoj a o kome znamo jako malo. Antonu Dominiku Fernkornu je poslužio za model kipa 1866. godine.
Glavni zagrebački trg nekada je nosio naziv Harmica, kako se danas naziva prolaz sjeverno od kipa koji spaja Trg bana Josipa Jelačića i Dolac. Harmica dolazi od mađarske riječi „harmincz“, što u prijevodu znači „trideset“, a taj naziv je dobio jer se tu nekada ubirala „tridesetina“ (postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća).
Jedan od najpoznatijih nebodera, otvoren 1959., označava početak najpoznatije zagrebačke ulice – Ilice, a s njega se pruža panorama od 360 stupnjeva s koje se može, za lijepog dana, vidjeti veliki dio grada.
Fontana, smještena na istočnom dijelu trga, je najpoznatija zagrebačka fontana koja ima povijesno značenje za grad. Ova fontana je Zagrepčanima služila kao izvor vode, gdje je lijepa djevojka imena Manda srela viteza koji ju je zamolio vode riječima “Mando, dušo, zagrabi vode”. Prema toj rečenici, Zagreb i Manduševac su dobili ime (Manduševac od “Mando, dušo”, a Zagreb od “zagrabi”. 1898. godine trg je popločen zbog čega je i Manduševac zatrpan, no 1986. je opet pronađen zbog čega je nastao plan kako bi se sačuvala uspomena na ovaj povijesni izvor.
Razglednica s naslovnice nam dolazi iz 1937. godine.
Više o projektu Stare Razglednice Zagreba možete saznati na stranici licegrada.hr/starerazglednicezagreba