17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Krajem 18. stoljeća – 1783. godine – po nalogu Josipa II izgrađen je novi drveni most preko Save kod Savske ceste, tako da su od tada postojala dva mosta na Savi (kod Zagreba) – pontonski u Trnju i novi drveni. Uz izgradnju novog mosta, jačanju trgovačkog prometa pripomoglo je i uređenje Petrinjske ulice i Savske ceste.
Od istoka grada vodila je cesta koja je polazila od Harmice (danas Trg bana Josipa Jelačića), a išla je Bakačevom i Vlaškom ulicom prema Sesvetama, Varaždinu, Mariboru, Grazu, te dalje prema Beču. Istom tom prometnicom, koja se nalazila na istoku grada, Zagreb je bio povezan sa Slavonijom.
Vlaška ulica, na svom samom početku kod Bakačeve, bila je dosta uska te je kao takva bila neprikladna za veći promet. Kako je Vlaška ulica bila jedina ulica koja je držala cijeli promet i trgovinu istočno od Zagreba, Zagrebačka županija je 1774. godine pokrenula pitanje regulacije tog dijela Vlaške.
U županiji su smatrali da Vlašku treba proširiti zbog čega će se trebati srušiti neke kuće, te izvesti određeni građevni radovi. Po nalogu županije, elaborat i nacrt za radove odradio je mjernik Ivan Stipanović, no ta se namjera ipak nije ostvarila, te je Vlaška ulica ostala netaknuta.
Inače, županija i Hrvatski sabor su sudjelovali u poboljšanju prometnica i u samom gradu jer su one bile od velike važnosti, tako je Hrvatski sabor 1758. godine u Varaždinu donio odluku da se moraju popraviti sve zagrebačke ceste koje su bile u lošem stanju.