Ilica se danas smatra jednom od najprometnijih i najpoznatijih zagrebačkih ulica koja povezuje sami centar s krajnjim zapadnim rubom grada. Danas na Ilicu gledamo kao na prometno središte kojim dnevno prođe tisuće ljudi, tramvaji svakih nekoliko minuta prođu njenim zavojitim tračnicama, a nekada je to bila tek ravnica podno Gradeca.
Teško je zamisliti da je u neka davna vremena čak i rijeka Sava prolazila Trgom bana Josipa Jelačića i Ilicom, a u mnogim usporednim ulicama, poput Praške, Preradovićeve, Mihanovićeve i parka Zrinjevac, našli su se elementi i tragovi koji su tipični za riječna korita, a koje je iza sebe ostavila Sava.
To je pokazatelj što je sve prošlo područje gdje se danas nalazi Ilica. No, idemo u vrijeme nešto bliže nama.
Ilica u 14. stoljeću
Kako je odmicalo vrijeme tatarskog pustošenja zagrebačkog kraja, i ponovnog podizanja grada, sve se više osjetio razvoj i samo stvaranje potpuno novog grada. Osim građana, gradskih stanovnika, ali i kralja te pojedinih plemića, javljaju se i drugi kao vlasnici kuća smještenih na Gradecu.
Hrvatski povjesničar umjetnosti i muzealac, Franjo Buntak, u svojoj popularnoj knjizi Povijest Zagreba osvrnuo se na prvi poznati popis kuća i stanovnika u gradu Zagrebu, koji seže sve do 1368. godine.
Prema tom popisu kuća i stanovnika, u gradskoj je tvrđi bilo 150 kuća. U podgrađu, na desnoj obali Medveščaka (Cirkvenika) te u Šoštarskoj ili Njemačkoj ulici, kao i na poljani kod Manduševca, bilo je 155, a u Ilici tek 14 kuća.
Velika ravnica podno utvrđenog srednjovjekovnog Gradeca svojevremeno je nosila ime Zagrebačko polje ili campo zagrabiensi, a prostirala se na jug do Save i preko nje, te zapadno do Kustošije i Črnomerca. Zagrebačko polje je bilo puno neobrađenih i zapuštenih terena, močvara, bara, a dio je bio prekriven i šumom.
Između današnje Frankopanske i Medulićeve ulice prolazio je potok Cirkvenica (Medveščak), koji je dalje išao današnjom Tkalčićevom ulicom i Trgom bana Josipa Jelačića.
Baš prema malom potočiću imena Ilica, ta je ulica dobila ime. Davno je nestao, zbog čega mu se ne zna točan smjer kojim je išao.
Kako Ilica izgleda 300 godina kasnije?
Nakon burnog perioda 16. stoljeća koje je u Zagrebu i Hrvatskoj obilježen Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, u 17. se stoljeću pojavljuje nešto drugačije lice Zagreba. Pojavom novih gospodarskih prilika, na Kaptolu i Gradecu se počinje naveliko graditi, ali se i obnavljaju stare građevine.
Osim što se grade nove građevine i obnavljaju stare, gradečka općina se intenzivnije krenula brinuti i o izgledu naselja. Problemi su se javljali zbog brojnih praznih zemljišta i slabe brige oko čistoće ulica, trgova, ali i privatnih dvorišta. Podgrađe, tj. prostor današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, nije bio u ništa bolje stanju. Sredinom stoljeća je donesena odluka kojom je izvor Manduševac morao stalno paziti čuvar koji bi se brinuo o čistoći, no i dalje se oko izvora znalo naći dosta smeća.
Susjedna Ilica svoj izgled nije previše mijenjala još od srednjeg vijeka. Naselje lončara, koje se na tom mjestu javilo u 14. i 15. stoljeću bilo je napušteno, a pretpostavlja se da u 17. stoljeću nije bilo puno stambenih, već gospodarskih zgrada (staje i sl.) koje su bile podignute na gospodarstvima, majurima i vrtovima koji su se prostirali s obje strane Ilice od Manduševca do Frankopanske i Mesničke, Britanskog trga i dalje prema zapadu.
Središnje i najbitnije mjesto Ilice u 17. stoljeću bila je Crkvica sv. Margarete gdje se nalazilo groblje i mali trg na kojemu su se ponekad izvršavale kazne. Pretpostavlja se da su na tom prostoru bile kućice gostioničara ili trgovaca gdje su se za vrijeme sajamskih dana sklapali poslovi.
U današnjoj Ilici, na kućnom broju 7, stajala je u tom stoljeću mala drvena koliba koju je koristio kapelan sv. Marka kako bi noću, kada su gradska vrata Gradeca bila zatvorena, mogao posjećivati bolesnike u podgrađu.
U zapadnom dijelu tadašnje Ilice, oko današnjeg Britanca, nalazilo se podložničko naselje s nekoliko obitelji, a o kojem se jednom prilikom raspravljalo i na Hrvatskom saboru kada se tražilo da se te obitelji oslobode neke tadašnje globe.