Vicus Latinorum (Laška ili Vlaška ulica) prvi se put spominje u 12. stoljeću. Pretpostavlja se da su ga osnovali francuski kolonisti koji su na ovo područje došli krajem 11. stoljeća, a vežemo ih uz gradnju prve romaničke i kasnije ranogotičke stolne crkve. Način i obrada građevnog kamena pri gradnji ranogotičke katedrale odaju francuski utjecaj, zbog čega se pretpostavlja da su ju gradili francuski graditelji koji su tu stigli iz Mađarske. Francuski graditelji su se naselili na početku današnje Vlaške ulice, gdje im je crkva Sv. Antuna služila kao župna crkva.
Još jedan dokaz da je današnja Vlaška ulica, nekada naselje Vicus Latinorum, bila dom francuskih doseljenika, su i najstarije zagrebačke knjige koje potječu iz Francuske, a koje su donesene u Zagreb prigodom osnutka biskupije. Navedene knjige su pisane za samostan Sv. Egidija, kojeg je osnovao francuski benediktinac Odilon.
No, postoje i tvrdnje prema kojima su ti graditelji bili zapravo Talijani, Latini, te da su oni pravi osnivači “vlaškoga” naselja. Također, postoji i mišljenje da su naselje osnovali i talijanski trgovci i obrtnici koji su se u doba procvata srednjovjekovnih gradova, u tijeku 12. stoljeća, radi trgovine naselili na tom mjestu uz biskupsku rezidenciju, te da su mu oni dali ime. Talijani su tu podigli trgovačka skladišta koja su stajala sve do 16. stoljeća kada ih ruši biskup Bakač. Vlaška ves je imala veliko komercijalno značenje koje će nakon provale Tatara izgubiti zbog konkurencije na Gradecu.
Vlaška ulica pripada jednim od najstarijih naseljenih predjela Zagreba. U povijesti se prvi put pojavila 1198. godine kada joj je gospodar bio zagrebački biskup. Zagrebačkom biskupu je herceg Andrija te godine podijelio pravo da samo on, tj. njegov dvorski sudac, smije suditi stanovnicima kao biskupskim podanicima, koje god narodnosti bili. Kasnije, 1244. godine, Vlaška ves od biskupa Stjepana II dobiva razne povlastice i pravo da zajedno s naseljem na Kaptolu bira vlastitog suca. Uz povlastice su išle i stalne obveze prema biskupu kao vrhovnom gospodaru. Bila je riječ o daćama i desetini od vina, žita, meda, voska, ovaca i koza.
Više o projektu Stare Razglednice Zagreba možete saznati na stranici licegrada.hr/starerazglednicezagreba