Socijalni sastav stanovništva srednjovjekovnog Zagreba je bio šaren – bilo je obrtnika, trgovaca, poljoprivrednika, ali i pripadnika drugih zanimanja – liječnika, javnih bilježnika, slikara, glazbenika, učitelja, svećenika i slično.
Naravno, kako to biva tada, i u srednjovjekovnom Zagrebu je bilo onih koji nisu imali svoje zvanje, te su se obično samo skitali po gradu, kao i žena koje su se bavile prostitucijom. Skitnice se obično na ulicama pojavljuju po noći, nakon zvonjenja Lotrščaka, te bi iz zasjede napadali druge stanovnike. Skitnice bi često i pljačkale gostionice, kuće, i druga prenoćišta.
Osim slobodnih građana, u srednjovjekovnom Zagrebu bilo je i njihovih podanika, podložnika, i gradskih i građanskih. Gradski su se uglavnom nalazili u Gračanima, dok su građanski bili u Podbrežju kod Save, ili oko Manduševca. Sve one nevolje koje su građani trpili od Kaptola, medvedgradskih i susedgradskih vlastelina, njihovi su podložnici najviše patili jer su bili u potpunosti nezaštićeni živeći u svojim otvorenim selima.
I uz te neprijateljske prepade, oni su morali izvršavati svoje obveze poput plaćanja poreza, i ostalih davanja općini i crkvi. Njihovo stanje još više dolazi u opasnost kada se pojavila opasnost od ratovanja s Turcima, zbog čega su se tražila nova ratna davanja kako bi se popravljale stare utvrde, ali i gradile nove.