Nakon ponovnog ustrojstva vlasti, i svega onog što je Zlatna bula iz 1242. godine donijela gradu, u obliku povlastica ali i davanja prema kralju, Gradec je s vremenom ostvario značajan broj imanja u oko grada, ali i u okolici Zagreba. Česte je borbe oko posjeda Gradec vodio sa susjednim Kaptolom, ali i biskupom, kao i s medvedgradskim i susedgradskim feudalcima, a kada su bila u pitanju Hrašće i Petrovina (područje Turopolja), bitke su vodili s turopoljskim vlastelinima. Naselja su preuzimana nasilno, ali i kraljevim darovnicama.
S dva sela, Gračani i Podbrežje, općina Gradec nije imala problema po pitanju borbi za vlasništvu, no Gradec se suočavao s nečim puno gorim. Iako su Gračani i Podbrežje pripadali Gradecu bez ikakvih sumnji, stanovnici tih sela nisu vodili mirne živote i to ponajviše zbog terora vladara medvedgradske utvrde, ali i susedgradskih i kaptolskih feudalaca.
Sela su najviše stradavala pod rukom medvedgradskih gospodara, pogotovo u 15. stoljeću. Vrijeme vladavine Celjskih zabilježeno je kao jedno od najgorih u povijesti gradečkih sela. Medvedgradski kaštelani zajedno sa svojim ortacima, više od dva desetljeća su terorizirali čitav taj zagrebački kraj, a po napadima posebno je bio poznat Vilim Stamm, poznat kao Nijemac.
Često je na cestama oko Zagreba napadao prolaznike koje bi ubio ili zarobio unutar tamnica Medvedgrada. Najviše na udaru medvedgradskih vladara su bila naselja odmah u podnožju Zagrebačke gore, ali nisu bila pošteđena niti udaljenija sela jer su vladari često išli sve do Save.
Tridesetih godina 15. stoljeća, Stamm je organizirao akcije prema Podbrežju i Gračanima kada bi ulazio u sela, stanarima otimao stoku, hranu, oružje i novac, a njih same bi bacao i medvedgradsku tamnicu.
Nakon Stamma, njegovu tradiciju nastavlja Kaštelan Bogavac Milaković kojeg je dovela Katarina, inače žena Ulrika Celjskog, a kći srpskog despota Đorđa Brankovića. Katarina Celjska je, okružena svojim službenicima, kao i drugim zemljacima, dugo živjela u Medvedgradu.
Nakon vladavine Celjskih, na Medvedgrad dolaze biskup Osvald Thuz i njegov brat Ivan, no teror medvedgradskih vladara na okola sela i naselja se nastavlja. Biskupovi vojnici su redovito provaljivali, ali i prisvajali Dediće, Črnomerce, Novake i Podbrežje, pogotovo u trenutku kada su građani Zagreba imali puno briga zbog prodora Turaka.