U izgradnji Gradeca (prilikom ponovne izgradnje grada nakon tatarskog pustošenja tog područja) važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad, a koji su se gradili paralelno s cijelim gradom. Obrambeni zidovi su građeni uz velike žrtve i materijalne troškove njegovih stanovnika. Gradnja je započela 1242. godine, a trajala je pune 24 godine – sve do 1266. godine kada je cijeli zagrebački Gornji grad bio okružen jakim zidovima, tornjevima i kulama. Kako bi se olakšalo funkcioniranje grada, kroz vrijeme je izgrađeno i 6 vrata – 3 većih i 3 manjih vrata.
Na mjestu većih vrata (Kamenita, Nova i kasnije Mesnička vrata), nalazile su se velike četverokutne kule podno kojih se ulazilo u grad, dok su manja vrata bila nešto jednostavnija – kroz njih su mogli ući tek pješaci i konjanici pojedinačno.
Iako je često nedostajalo novca za obnovu postojećih ili izgradnju novih zidina i gradskih vrata, bilo je i perioda kada se radilo na osvježavanju obrambenog sustava Zagreba. Možda i najviše sređivanja prošla su Mesnička vrata. Naime, nova Mesnička vrata su građena na spoju Mesničke i Streljačke ulice, jer stara trošna vrata na vrhu današnje Mesničke ulice više nisu bila sigurna, pa su tako gradski oci odlučili sagraditi nova i sigurnija na prikladnijem mjestu.
Prva ideja je bila da se pokušaju popraviti postojeća vrata na sjevernoj strani današnje Mesničke ulice, no 1557. godine, u jeku turske opasnosti, stara vrata se ipak napuštaju pa se nova počinju graditi nešto južnije, kod današnje Streljačke ulice. Izgradnja novih vrata je trajala dvije godine, a izgradnjom su upravljali zidari iz Brežica i Samobora. Uz vrata se nalazio novi toranj i novi dijelovi gradskog bedema, a u sklopu radova kopao se i novi most.
Temelji novih gradskih vrata su se počeli kopati 6. srpnja, a kamen temeljac je položen 10. srpnja 1557. godine.
Gradnja gradskih vrata na novoj lokaciji u Mesničkoj ulici bila je veliki pothvat koji je oživljavao jugozapadni prilaz grada, a svoj su doprinos gradnji davali mnogi – zidari, klesari, bravari, kovači i ostali. Još za vrijeme zidarskih radova pripremalo se drvo za novi, jači drveni most koji će se nalaziti pred vratima, a drvo za most su 1558. godine počeli skupljati na Zagrebačkoj gori.
Most je bio dovršen krajem 1559. godine, kao i vrata, jarak i toranj u blizini.
Pretpostavlja se da je prilikom izgradnje novih Mesničkih vrata u obližnjoj Visokoj ulici sagrađena i tzv. Stivalićeva kula, kasnije Pongračeva palača, kao i zid koji se uspinjao do te kule i dalje išao Visokom ulicom sve do starog kraka zida u Demetrovoj, a dalje prema sjevernim vratima i Popovom tornju.
Istovremeno s izgradnjom novih Mesničkih vrata nastao je i novi zid između novih i starih vrata na vrhu današnje Mesničke ulice. Od novih se vrata zid dizao prema sagrađenoj Stivalićevoj kuli u Visokoj ulici, a zapadnim je rubom te ulice prolazio dalje prema sjeveroistoku gdje se sastao sa starim krakom zida otprilike na današnjoj lokaciji Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Demetrovoj ulici.
Druga promjena u obrambenom sustavu Gradeca je bila onda kada je bio napušten zid između novih i starih vrata na Mesničkoj ulici, kao i zid koji je išao zapadnom stranom današnje Matoševe ulice od Griča do Markove crkve, a sagrađen je novi zid između kule na Griču i novih Mesničkih vrata. Najnovijim je promjenama u Gornji grad ušao dio Mesničke i Visoka ulica, čime se otvorila mogućnost za gradnju i naseljavanje dosad neutvrđenog dijela općine.