Stari grad Pag, smješten južno od današnje jezgre grada Paga, mjesto je bogato povijesnim događajima i predajama koje su oblikovale identitet lokalne zajednice. Najpoznatija među njima je predaja o bunaru s pitkom vodom unutar dvorišta franjevačkog samostana, koja je postala temelj duhovne tradicije stanovnika Paga.
Posebno se ovdje izdvaja: Prema predaji, tijekom razorne suše koja je pogodila Pag, stanovnici su se obratili Majci Božjoj za pomoć. Nakon dugih i iskrenih molitvi, dogodilo se čudo: bunar u dvorištu samostana iznenada se ispunio vodom, čime je spašeno stanovništvo od žeđi i propasti. Ovaj događaj ostao je duboko urezan u kolektivnu svijest Pažana te je postao simbol nade i vjere u teškim vremenima.
U znak zahvalnosti i sjećanja na ovo čudo, svake godine na blagdan Velike Gospe održava se procesija u kojoj Pažani nose kip Blažene Djevice Marije iz Starog grada u novi Pag. Ova tradicija započela je 1855. godine, kada je grad pogodila epidemija kolere, a stanovnici su molili za spas i zavjetovali se na godišnju procesiju. Procesija je postala bitan dio kulturnog identiteta grada i okuplja vjernike iz cijelog otoka.
Stari grad Pag povezuje se ne samo s ovom predajom nego i s dugom poviješću grada. Kralj Bela IV. dodijelio je Pagu 1244. godine Bulom status slobodne općine, čime je mjesto steklo autonomiju i posebne povlastice. Naslov slobodnog kraljevskog grada Pag je formalno dobio 1443. godine od kralja Ladislava Posmrtnog, neposredno prije premještanja na današnju lokaciju.
Danas je Stari grad Pag arheološko nalazište i svetište s očuvanom crkvom sv. Marije (Svetište Gospe od Staroga Grada) i ostacima franjevačkog samostana. Ovi spomenici svjedoče o bogatoj povijesti, duhovnosti i trajnoj povezanosti stanovnika Paga s predajama koje su oblikovale njihov identitet.