S postupnim razvijanjem organizacije i samim razvojem grada, a posebno s razvijanjem trgovine koja je bila izrazito bitna za razvoj grada, počela se sve više javljati potreba pismenim građanstvom. Gradec u početku nije imao posebnu potrebu graditi vlastitu školu, ponajviše zbog tada dobrih odnosa s Kaptolom. Naime, na Kaptolu se nalazila škola još u 12. stoljeću, a koju su mogla polaziti i gradečka djeca, koja su također mogla imati i privatne poduke doma koje su držali svećenici. No, kada se počinju razvijati prvi sukobi Kaptola i Gradeca, gradečka općina više ne može slati svoju mladež da se obrazuje na Kaptol, pa počinje priča o izgradnji vlastite škole.
Gradovi su škole otvarali uglavnom s dopuštenjem crkve, koja je i nadgledala nastavu. Prema odredbama statuta Ivana, arhiđakona goričkoga, iz 1334. godine, arhiđakon zagrebačkog kaptola imao je dužnost nadgledati gradske učitelje te se kod župnika i župljana raspitivati o njihovu životu, kao i spaljivati knjige za koje bi smatrao da nisu u skladu s vjerom, ali i opominjati ih da školsku mladež moraju odgajati u katoličkom duhu.
U školama se učio vjeronauk, molitve, crkveno pjevanje, latinski, čitanje, pisanje i računanje, a onaj tko s uspjehom završi osnovna znanja, mogao je ići na više nauke u sjemeništa ili u druga učilišta. U školama su odgajani i oni koji su bili nadareni za lijepo pisanje – naučeni su bili latinski kako bi kasnije mogli raditi kao prepisivači povelja i raznih rukopisa, te crkvenih djela. Ti su ljudi bili poznati kao obrazovan i kulturan svijet, a uglavnom ih je bilo oko Kaptola, te od 15. stoljeća i na Gradecu.
Veliki problem osnovnog obrazovanja, ali i općenito u školstvu u to vrijeme, bila je visoka cijena papira, ali i jako loša dostupnost knjiga, zbog čega se najčešće učilo napamet, također nije bilo određenih nastavnih metoda..
Socijalan položaj učitelja bio je gotovo nikakav. Gradska općina je učitelja plaćala 9 forinta godišnje, no i ta plaća bi često kasnila. Zanimljivo je da je učitelj svoju plaću morao i sam utjerivati, i to od poreznih obveznika. Osim plaće, učitelj bi dio školarine dobivao u novcu ili u prirodninama.
Unatoč brojnim problemima koji su sputavali razvoj školstva na Gradecu, zanimljivo je da je škola ipak imala značajnijih uspjeha jer se Zagreb u 15. stoljeću spominje kao mjesto gdje se nalazi veliki broj pismenih ljudi.