U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Isusovci su još za vrijeme gradnje Crkve svete Katarine započeli s gradnjom Sjemeništa sv. Josipa, koji će kasnije postati Kraljevski plemićki konvikt – smješten na uglu današnje Habdelićeve i Kamenite ulice na Gornjem gradu.
Riječ je o zgradi jednostavnih oblika, a sagrađena je u periodu od 1628. i 1631. godine, na mjestu nekadašnje kuće Ivana Draškovića – kojeg ćemo kasnije upoznati kao bana Hrvatske. Grof Drašković je darovao 1627. godine svoje zemljište zato što je ono bilo namijenjeno za đake polaznike isusovačke gimnazije.
Izgradnja je bila financirana prihodima posebnog poreza kojeg su, po odredbi Hrvatskog sabora iz 1628. godine, morali plaćati plemići i velikaši. Taj su porez plaćali u tu svrhu i svi ostali zemaljski činovnici.
Zgrada je dovršena 1631. godine, a već 14 godina kasnije teško stradava u velikom požaru na Gradecu, a nije bila pošteđena niti onih požara 1706. i 1731. godine. Zbog teških oštećenja u požarima i česte potrebe za obnavljanjem i proširivanjem prostora, posebno za vrijeme 19. i 20. stoljeća, zgrada do danas nije sačuvana u svom izvornom obliku.