Bio je to jedan običan četvrtak, 26. siječnja 2017. godine, kada sam nekako potiho u sebi slavio prvih šest mjeseci stranice Lice Grada. Pregledavao sam brojeve posjeta, broj pratitelja na društvenim mrežama i ostale stvari koje spadaju u domenu statistike, kada mi se na Instagramu ukazala poruka Ivane Granić, danas poznatije kao autorice kolumne Nove Zagrebulje.
Nisam razmišljao o tome da pozovem nekoga da sudjeluje u radu cijelog projekta Lice Grada, prvenstveno zbog toga što nisam mogao ponuditi nekakvu kompenzaciju za rad, a i zbog toga što sam imao vrlo specifičnu viziju u glavi te nisam znao da li ju itko, osim mene, može razumjeti. Dakako, nakon što je Vedran Danko razbio tu barijeru poslavši mail s upitom za suradnju par mjeseci prije Ivane, nekako sam se osjećao ugodnije odgovarajući na Ivaninu poruku.
Ivana i ja smo se vrlo brzo dogovorili što ćemo i kako ćemo. Prva ideja koja se stvorila je bila baš ovo što Ivana danas radi – kolumna. Vedran je rođeni Zagrepčanin i specijalist za povijest, a Ivana je pak studentica koja je “nakratko” navratila do Zagreba kako bi studirala. “Ok, idemo kroz kolumnu Nove Zagrebulje pratiti Ivanin put upoznavanja Zagreba” – rečenica je koja je zvučala genijalno, i do dana današnjeg nije podbacila.
U nastavku pročitajte što Ivana kaže o svojim iskustvima pisanja za Lice Grada:
“Pola godine. Pola godine od prvog članka, javio mi je Ivan prije nekoliko dana. Iznenadila sam se, od šoka umalo polupala pola čaša u kafiću u kojem radim. Ma gdje je pobjeglo, u koji nepovrat se sunovratilo svo to vrijeme? Koliko je to tekstova, koliko kartica? Koliko sati kolebanja i biranja riječi? Koliko je to ljudi iza ekrana? Onih koje sam možda nasmijala, rasplakala, potaknula na istraživanje? Inspirirala, ako nije prejaka riječ?
Za vas ne znam, meni nije prejaka, prvenstveno zato što je ova naša mala priča izvukla najbolje iz mene. O, itekako. A ljudi i stvari koje vuku najbolje iz nas su tako rijetko, dobro se skrivaju. Tu sam imala pune džepove dobre fortune na mojoj strani. Baš vi koji čitate probudili ste u meni neslućene dubine, trgnuli me iz mog malog, letargičnog sna. Revitalizirali strast za koju sam mislimla da je zapela u Splitu, pod jaketama ljudi koje volim i koje sam morala ostaviti tamo dolje. Dahnuli ste mi komad života, komad vaše stvarnosti. Vaši uporni klikovi, lijepe riječi… Bili su onaj zagrljaj koji je spojio moje napukle komade, prilijepio ih skupa. Vi, koji čitate upravo sad dajete snagu mojim upornim prstima. Zbog vas sam kapetanica tipkovnice.
Šaljem vam jedan topli zagrljaj s juga, iz svog modrog i kamenog univerzuma.
Ivana”
O autoru teksta: Ivan Klindić je osnivač, urednik i fotograf bloga Lice Grada. Prije svega se smatra lovcem na savršeni kadar, zbog čega se njegove objave baziraju na fotografijama, a ponekad se ulovi i u pisanji dugih tekstova. To je samo u slučaju kada ga neplanirano “lupi” val inspiracije, a takvih je u zadnje vrijeme sve više i više. Sve ostale objave na webu, koje nisu potpisane, su njegovo djelo u potpunosti, od riječi do fotografija.