Ove godine Design District Zagreb prvi put ima suradnju s Danima hrvatskog filma, što će nam donijeti popratni program iz zatvorene dvorane u otvoreni prostor.
Na platnu, postavljenom u prostranom unutarnjem dvoroštu Stare vojne bolnice, projicirat će se hrvatski kratki filmovi o nekim drugim urbanim dvorištima viđenima tijekom minulih desetljeća očima hrvatskih filmaša raznih orijentacija i senzibiliteta.
Filmski pogled u dvorište otvara eksperimentalno-dokumentarna “Siesta” iz 1958. avangardista Mihovila Pansinija, a pred njegovom kontemplativnom kamerom dvorišni je prizor viđen očima žene s jednog drniškog prozora. Voajerski užitak s Pansinijem dijeli Tomislav Gotovac, u jednom od eksperimentalno-dokumentarnih filmova snimljenih iz svojega zagrebačkog stana u Krajiškoj 29.
U filmu “29” (1967.), bilježeći kamerom fasade kuća, žbuku, krovove, drveće i ljude na svakodnevnim poslovima, vizualno ekspresivnim detaljima povremeno se odmiče od dokumentarizma prema čistoj vizualnoj glazbi. Njegov film izrijekom je posvećen Hitchcockovu Prozoru u dvorište, no ta bi posveta mogla stajati i na špici “Dvorišta” puno mlađeg Saše Podgorelca iz 1993., koji u svojem studentskom filmu, dokumentarnom kamerom zaviruje u živote nepoznatih stanovnika jednog zagrebačkog dvorišta.
Nasuprot tomu, Lordan Zafranović u igranom filmu “Poslijepodne (puška)” iz 1967. inscenira razne prizore na balkonima, prozorima i vratima mediteranskog dvorišta u kojem ljetna omara budi istodobno eros i thanatos, dok Hana Jušić oslikava patologiju jedne prigradske obitelji okupljene na zajedničkom dvorišnom roštiljanju u igranom filmu “Da je kuća dobra i vuk bi je imao” (2015).
Zoran Tadić zabilježio je pak u jednom od svojih dokumentaraca, “Kašinska br. 6” (1981) nestajanje jednog starog dvorišta okruženog novogradnjama iz socijalističke epohe kada je života u unutarnjim dvorištima zauvijek preuzeo život ulice.
Selektorica filmskog programa je Diana Nenadić.
Program, u sklopu Design District Zagreba, na rasporedu je 15. lipnja od 21.15 do 23.00.