Kada pričamo o povijesti grada Zagreba, postoje dvije godine koje su obavezne za spomenuti. Prva je 1094. godina, a važna je zato što je te godine utemeljena Zagrebačka biskupija. Druga važna godina za grad Zagreb je 1242. godina kada je kralj Bela IV tadašnjem Gradecu uručio dokument Zlatna bula kojom je on postao slobodni kraljevski grad.
No, idemo redom…
Prva važna godina kojom je započela transformacija Zagreba – 1094. godina
Za vrijeme krize i borbi za prijestolje, krajem 11. stoljeća, a nakon smrti kralja Zvonimira 1089. godine, mađarski kralj Ladislav s vojskom prelazi Dravu te provaljuje u Panonsku Hrvatsku koju osvaja bez otpora. U nastavku svog pohoda, Ladislav na otpor nailazi prema jugu, zbog čega odlučuje odustati od svojih zacrtanih osvajanja.
Kako je sjevernu Hrvatsku smatrao osvojenom, dao je prijedlog mađarskoj kraljevskoj vlasti da ondje postavi Almoša kao posebnog hrvatskog kralja, a kako bi još više približio Mađarsku i učvrstio svoju vlast na tom području, 1094. godine ondje osniva biskupiju i podređuje ju mađarskoj nadbiskupiji u Ostrogonu. Osnivanjem Zagrebačke biskupije to se područje odcjepljuje od biskupije kninske koja je pripadala slobodnoj narodnoj državi gdje još uvijek vlada Petar Svačić.
Osnivanje zagrebačke biskupije se spominje 1134. godine u ispravi ostrogonskoga nadbiskupia Felicijana, no sami spis o osnutku biskupije nije sačuvan.
Osnivanjem zagrebačke biskupije to područje – Panonska Hrvatska – počinje se sve više smatrati središtem političkog i javnog života cijele Hrvatske, a sami Zagreb postaje važno mjesto i u političkom pogledu, te počinje novo poglavlje u njegovom životu.
Duga godina koja je za grad Zagreb iznimno bitna – 1242. godina
Nedvojbeno je da je Zlatna bula, izdana 1242. godine nakon tatarskog pustošenja ovih područja, jedan od najvažnijih dokumenata u zagrebačkoj povijesti. Njome je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom, čime su građani dobili brojne povlastice, ali i obveze prema kralju, kao i prema svome gradu.
Cijela organizacija administrativnog života srednjovjekovnog Gradeca, poput uprave, sudstva, prava i općenito dužnosti gradova, temeljila se na odredbama Zlatne bule. Političke ali i upravne, gospodarske i socijalne prilike u gradu su stoljećima bile regulirane tim odredbama.
Grad je Zlatnom bulom postao jača samostalna upravna jedinica s određenim pravima, kao i obvezama. Kad je kralj osnovao jedinice, koje je stvarao u svojim nastojanjima učvršćivanja državne organizacije nakon tatarskih razaranja, stvarao je slobodne i kraljevske gradove, a izdavao im je isprave s naročitim pravima i povlasticama. Na tome se temeljila uprava tih gradova, kao i zakonodavstvo i cjelokupni javni život srednjeg vijeka.
Točno takav dokument je i kralj Bela IV izdao Zagrebu 1242. godine nakon što se posavjetovao s tadašnjim banom Dionizom, velikašima i drugim prvacima kraljevstva.
Zlatna bula je dobila svoj naziv po zlatnom kraljevskom pečatu kojim je bila potvrđena. Bula je na latinskom znači metalni pečat, stoga je takav naziv prešao i na samu ispravu. Konkretno, Zlatna bula koja je bila namijenjena gradu Zagrebu, pisana je latinskim jezikom, a na na nju je bio obješen, na svilenoj vrpci, kraljevski pečat sastavljen iz dviju zlatnih pločica, povezanih zlatnim obručem. Na prednjoj strani pečata nalazio se kralj na prijestolju, a na stražnjoj strani grb Arpadovića.
Sve isprave sa zlatnim pečatima mogli su izdavati isključivo vladari, što su činili samo u iznimno važnim prilikama i poslovima koji su od velikog političkog i pravnog značenja.
Zagrebački zlatnu bulu sastavio je, i pisao, kancelar na mađarskom kraljevskom dvoru – stolnobiogradski prepošt Benedikt. Sama bula je izdana kod Verevče, za koju neki misle da je Virovitica, dok drugi tvrde da je Veroecze u novigradskoj županiji u Mađarskoj.
Zlatna bula, dodijeljena gradu Zagrebu 1242. godine, temeljni je zakonik srednjovjekovnog Zagreba, čiji se pravni sadržaj uglavnom bazirao na običajnom pravu kojeg je kralj građanima Gradeca dao u obliku privilegija kao slobodnog kraljevskog grada, ali je sadržavao i obaveze koje su građani morali ispuniti.