Medvednica, planinski masiv koji se uzdiže iznad Zagreba, ima dugu i fascinantnu povijest koja seže milijunima godina unatrag. U mezozoiku, periodu koji je trajao oko 120 milijuna godina, veći dio Europe, uključujući zagrebačko područje, bio je prekriven morem. Povlačenje mora započelo je tek u tercijaru, starijoj fazi novog doba razvoja Zemlje. U to vrijeme, polako su izranjali planinski masivi poput Kavkaza, Apenina, Himalaje, Dinarskih planina i Alpa, uključujući i Medvednicu.
Medvednica je u početku bila otok u Panonskom moru, okružena gorjima poput Ivančice, Ravne gore, Kalnika i Moslavačke gore. Na Medvednici su pronađeni brojni fosilni ostaci riba, morskih puževa, koralja i algi, što svjedoči o dugom periodu kada je bila prekrivena morem. Jedan od najzanimljivijih nalaza je kostur kita pronađen u Susedgradu.
U tom razdoblju, sjeverna Hrvatska bila je pod utjecajem tople klime s ostacima tropske flore i faune, slično današnjoj klimi Sredozemnog mora. Na obali tadašnjeg otoka Medvednica rasle su palme, magnolije i smokve. Fascinantno je zamisliti da su u podnožju Medvednice nekada šetale životinje poput slonova, nosoroga, deva, žirafa i antilopa.
Kako se Panonsko more povlačilo zbog dizanja tla, ostaci mora počeli su se seliti prema istoku, ostavljajući brojna jezera koja su s vremenom nestala zbog nanosa tekućih voda. Zagrebačka i Samoborska gora formirale su jedinstveni gorski pojas koji je dijelio sjeverozapadni i jugoistočni dio nizinskog područja kojim danas teče Sava. Snagom vode i razmicanjem Zemljine kore, nastao je prolom kod Podsuseda, koji je “prekinuo” spoj Samoborske i Zagrebačke gore, formirajući rijeku Savu i oblikujući zagrebački krajolik kakav danas poznajemo.