17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Krajem 18. stoljeća – 1783. godine – po nalogu Josipa II izgrađen je novi drveni most preko Save kod Savske ceste, tako da su od tada postojala dva mosta na Savi (kod Zagreba) – pontonski u Trnju i novi drveni. Uz izgradnju novog mosta, jačanju trgovačkog prometa pripomoglo je i uređenje Petrinjske ulice i Savske ceste.
Kao i u prijašnjim vremenima, i u ovom stoljeću Zagreb je podržavao trgovačke veze sa zapadom. Zagrebački trgovci, izuzev onih iz Ljubljane i Rijeke, dobavljali su raznu robu u Zagreb, ponajviše tkaninu i prehrambene proizvode. Roba je dolazila iz Beča, Graza, Salzburga, Trsta, Venecije, Češke i Moravske.
Kako bi trgovina bolje funkcionirala, u Zagrebu su postojale određene trgovačke tvrtke koje su njegovale trgovačke veze s drugim europskim gradovima.
Ceste, koje su povezivale Zagreb s drugim europskim gradovima, polazile su iz zapadnog i istočnog dijela grada.
Na zapadu grada nalazila se stara cesta koja je počinjala u Ilici, te je išla preko Podsuseda i Brdovca prema Ljubljani, Trst i Veneciji. Na istoku je cesta polazila od Harmice (danas Trg bana Josipa Jelačića), a išla je Bakačevom i Vlaškom ulicom prema Sesvetama, Varaždinu, Mariboru, Grazu, te dalje prema Beču. Istom tom prometnicom, koja se nalazila na istoku grada, Zagreb je bio povezan sa Slavonijom.
