Podjela stanovništva na srednjovjekovnom Gradecu i njihova ostvarena prava

Stanovništvo srednjovjekovnog Gradeca se dijelilo na tri skupine: građane, stanovnike i podložnike, a podjela je bila prema pravnom i društvenom položaju u gradu. Osnovna razlika između prve dvije skupine, građana i stanovnika, bila je u tome što su građani imali građansko pravo. Građansko pravo je bilo poželjno imati zbog boljeg općeg statusa u gradu, a mogao ga je imati svatko tko je posjedovao kuću u gradu, više od godinu dana nije bio kažnjavan, te je bio vjernik katolik.

Građansko pravo je moglo dodijeliti gradsko vijeće na pisanu ili usmenu molbu uz plaćanje određene pristojbe. Nakon što bi stanovnik dobio građansko pravo, dobio bi građanski list koji je bio dokaz stečenih prava, te bi ga vijeće unijelo u njegov građanski posjed, a novopečeni stanovnik koji je dobio građansko pravo, morao bi prisegnuti da će biti vjeran kralju i gradskoj općini.

Postojalo je još razlika između građana i stanovnika. Naime, građani su bili oslobođeni službe u vojsci i plaćanja maltarine u cijeloj državi, a ukoliko bi došli pred sud, suditi bi im mogao samo gradski ili kraljevski sud. Također, građani su mogli slobodno raspolagati svojom imovinom i oporučno ju ostavljati kome su htjeli. Građani su imali pravo glasati i birati gradsko poglavarstvo (suca i prisežnike), a mogli su i sami biti birani.

U drugoj skupini podjele stanovništva Gradeca nalazili su se – stanovnici. Oni nisu imali građansko pravo, a ponajviše je bilo riječ o stanarima koji su živjeli u drugim kućama i nisu imali svoj posjed ili kuću. Uglavnom je bilo riječ o slugama ili pak o kućevlasnicima koji nisu bili katolici ili su bili kažnjeni unazad godinu dana, a plaćali su manji porez od građana.

Za razliku od običnih kuća, na Gradecu je bilo i stambenih zgrada unutar kojih su živjeli kućevlasnici s obitelji, kao i stanari kojima su se iznajmljivale kuće koje su bile u vlasništvu župne crkve, ubožnice ili nekih crkvenih redova. Za stanovanje plaćala se godišnja najamnina unaprijed, a mogla se plaćati na dva načina – novcem ili prirodninama.

Na Gradecu je bilo i prolaznih stanara, a to su uglavnom bili putnici koji su tek u prolazu, ili pak o uglednim gostima koji su došli u Gradec po službenoj dužnosti.

Unutar zidina Gradeca svoje su kuće imali i banovi s obitelji, neki kanonici, kao i dominikanci i pavlini koji su se doselili na Gradec za vrijeme opasnosti od Turaka.

Druge objave

Bjelovar od Marije Terezije do „grada sira“ i hrvatske prijestolnice zagoneta

Bjelovar je grad i sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije te Bjelovarsko-križevačke...

Istra kroz objektiv: poluotok u kojem svaki grad priča drugačiju vizualnu priču

Istra je najveći poluotok na Jadranskom moru i jedno...

Stari grad na Pagu: Belina povelja 1244., sabota 1393. i preseljenje koji je rodio novi Grad Pag

Stari grad Pag bio je srednjovjekovno naselje na otoku...

Ston i Dubrovnik: solane i obrambeni zidovi na Pelješcu u kontekstu pomorske strategije Dubrovačke Republike

Općina Ston na Pelješcu i grad Dubrovnik na južnome...

Tvrđava sv. Ivana – Tanaja: zvjezdasti projekt Antonia Lenija i obrana od 20 000 Turaka 1647.

Tvrđava sv. Ivana poznata kao Tanaja nalazi se na...

Pročitajte i ovo:

Neki drugi Zagreb 16.4.20.

Njegove su bore postale izraženije u svega 10-ak sekundi, njegovo se lice promijenilo, njegove su ulice puste, prazne, često beživotne. No, njegova je duša...

Palača u Opatičkoj sagrađena 1838. godine za grofa Karla Draškovića

Poluugrađena dvokatna palača tlocrta u obliku slova "U", sagrađena je 1838. godine za grofa Karla Draškovića, a projekt se pripisuje Bartolu Felbingeru. Dvorana na...

Palača koja se pripisuje graditelju Bartolu Felbingeru

Ovu reprezentativnu dvokatnicu u Radićevoj dao je izgraditi 1814-15. godine trgovac Gregorije Demetrović (Dömöterffy), a autorstvo se pripisuje graditelju Bartolu Felbingeru. Prije 1830. godine...