Na proplancima Griča nalazila se kovnica novca, koja se od 1260. godine nazivala banskom kovnicom. U prostorima se kovao novac za hrvatske banove, a nazivao se “denarius banalis”, u prijevodu banski denar.
Tanki srebrni novčići s poprsjima slika od hercega Andrije, starog slavonskog grba polumjeseca i zvijezde do kula, kovali su se iz posebnih kalupa vrhunskih majstora, i to samo u točno određeno vrijeme – od Martinja do kraja godine.
Svi novci su se ravnali po marki koja je bila oznaka za određenu težinu, a uobičajeno je svaka imala naziv po gradu iz kojeg dolazi i vrijednosti su bile drugačije.
U Zagrebu je postojala zagrebačka marka i težila je oko 237 grama, a marka srebra je otprilike iznosila oko 200 slavonskih banovaca.
U spomen na ovaj dio zagrebačke povijesti, na zgradi na Markovom trgu stoji ploča koja je podignuta u čast kovnice novca koja se nalazila na tom mjestu.
Nije poznato kada je kovnica prestala s radom, poznato je samo da je u funkciji ponovno od 1948. godine, kada su se počele tiskati doznake od 25, 100 i 1.000 forinti, a kovali su se i bakrenjaci, s ciljem da se riješi financijska kriza.