U četvrtak, 25. listopada 2018. godine s početkom u 19 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti otvorit će se izložba “Tošo Dabac: Industrijska fotografija”.
Od 2010. godine tematske izložbe Dabčevih fotografija kojima se nastoje pokazati manje poznati ciklusi njegova iznimno bogatoga umjetničkog opusa predstavljaju središnji događaj Dana fotografije Arhiva Tošo Dabac. S tom tradicijom nastavljaju i ovogodišnji jubilarni 10. dani, s tematski složenim problemskim studijama ključnim “u izgradnji“ jugoslavenskog gospodarstva i društva predstavljanjem Dabčeva ciklusa reportažne fotografije industrije.
Fotografije Toše Dabca pažljivo su izdvojeni fragmenti života industrije i industrijalaca od kasnih 1940-ih do 1968. godine, djelići njihove povijesti, ali i formi koje su ih okruživale, a koje su možda tek fotografijom istaknute. Albert Renger-Patzsch precizno je opisao fotografski naum Toše Dabca i fotografa uopće: „what I see is unimportant, but how I see it is naturally what matters“ („ono što vidim je nevažno, ali način na koji to vidim zapravo je ono što je važno“.).
Izložba industrijske fotografije Toše Dabca donosi prikaze industrijske arhitekture atraktivnih interijera, strojeva i alata začudne oštrine i ljepote u svojoj jednostavnosti, prikaze radnika u radu gotovo sraslih s masivnim strojevima ili mnoštvom proizvoda te, što je specijalnost ovoga autora, portrete radnica tekstilne industrije, zeničkih čeličanaca ili pak radnika tvornice „Rade Končar“ u čiju se psihologiju lako uživljavamo. Od Zagreba do Splita, Slavonskog Broda, Sarajeva, Zenice, Skoplja i Prištine ovaj „fotograf putnik“ ispunjavao je narudžbe tvornica, među prvima „Đuro Đaković“ i „Rade Končar“, izdavačkih kuća kao što je „Jugoslavija“ te ureda za propagandu ili trgovinu. Zasebnom studijom predstavljena je prezentacija jugoslavenskog paviljona na Međunarodnoj izložbi rada u Torinu (1961.) u nizu probnih autorskih povećanja Toše Dabca koje je izradio za ovu smotru.
Snimanje industrije svakako je bio izazov, no Dabac spretno balansira uvjete tamnih interijera tvorničkih sala, dima i isijavanja željeza, refleksije na površini strojeva te bez mnogo naknadnih kadriranja ubrzano bilježi spontana kretanja radnika, ritmičan, ali brz rad strojeva ili monumentalnost i grubost strojeva i alata naspram radnika. Na tragu Nove objektivnosti studiozno portretira apstraktne forme strojeva, izrezima nas usmjerava na njihovu likovnost i ne uvjerava u „masovnost proizvodnje“ već u bogatu strukturnost i dinamiku predmeta. Ipak, izlaganje tek pokojeg portreta radnika ili radnice na umjetničkim izložbama ili predstavljanje Jugoslavije na međunarodnim sajmovima i izložbama kao što su Expo 58 u Bruxellesu i Expo 61 u Torinu, upućuje da je ovaj ciklus bio tražen radi sadržaja, a ne estetike, smatran više dokumentacijom evolucije jugoslavenskog gospodarstva nego umjetničkom fotografijom. No uz negative koji iskazuju njegov izniman osjećaj za kadriranje i tehničku preciznost, ove godine na izloženim autorskim crnobijelim povećanjima pratimo modus operandi Toše Dabca – koje je izreze birao, kako je gradio kompoziciju, kakav je kontrast potencirao, u kojem formatu ih je razvijao – i stvarao gotovo umjetničko djelo s potpisom.
KUSTOSICE IZLOŽBE
Marina Benažić, Renata Filčić
KOORDINATORICA IZLOŽBE
Ivana Janković
ASISTENTICA IZLOŽBE
Jana Gamilec
LIKOVNI POSTAV
Natalija Nikpalj
Izložba je dio programa 10. dana fotografije Arhiva Tošo Dabac, a možete ju pogledati do 18. studenog 2018. godine.
Sadržaj donosi:
