Kako su se razlikovali životi bogatog i siromašnog stanovništva u srednjovjekovnom Zagrebu

Socijalni sastav stanovništva srednjovjekovnog Zagreba je bio šaren – bilo je obrtnika, trgovaca, poljoprivrednika, ali i pripadnika drugih zanimanja – liječnika, javnih bilježnika, slikara, glazbenika, učitelja, svećenika i slično. Naravno, kako to biva tada, i u srednjovjekovnom Zagrebu je bilo onih koji nisu imali svoje zvanje, te su se obično samo skitali po gradu, kao i žena koje su se bavile prostitucijom. Osim slobodnih građana, u srednjovjekovnom Zagrebu bilo je i njihovih podanika, podložnika, i gradskih i građanskih.

Socijalni status se razlikovao od stanovnika do stanovnika, a razlika se ponajviše vidjela u načinu stanovanja, opremanju stanova i kuća, te odijevanju. U srednjovjekovnom Zagrebu nije bilo neke veće podjele, već bi stanovnici uglavnom bili bogati, siromašniji ili vrlo siromašni.

Bogataši, kojih je bilo jako malo, živjeli su raskošno u svojim palačama i zidanim kućama, dok je obično građanstvo živjelo u drvenim kućama, a najsiromašniji u kolibama. Kada govorimo o uređenju tih palača/kuća/koliba, onda možemo reći da su palače bile uređene finim pokućstvom u obliku fino rezbarenih klupa i stolcima presvučenim kožom, ostali građani su imali obične stolarske radnje. Posuđe, kakvo se tada moglo naći po kućama, kod bogataša je bilo srebrno, ili čak i pozlaćeno, a kod siromašnog stanovništva bilo bi izrađeno lončarski od zemlje ili drveta.

Što se tiče odjeće, bogataši su se odijevali u fino krznom podstavljeno sukno, dok su ostali građani uglavnom na sebi imali obične tkanine ili čak grubi darovec. Razlike je bilo, naravno, i u nakitu, jer su imućnije žene u to vrijeme nosile nakit često u obliku zlatne ili srebrne igle u kosi, a oko vrata bi nosile koraljne ogrlice ili zlatne lančiće.

Gradska sirotinja je bila bez vlastite kuće, kao i bez mogućnosti da se sama uzdržava. Uglavnom su to bili starci, nemoćni i bolesni, a brigu o njima bi preuzela gradska općina koja bi ih smjestila u gradskoj ubožnici, smještenoj u samom središtu grada. Prema odredbi Zlatne bule, određuje se da se jedna trećina imetka ostavljena bez nasljednika i oporuke, dijeli gradskoj sirotinji.

Druge objave

Omiš – Grad gusara na ušću Cetine gdje povijest, priroda i more postaju jedno

Omiš je gradić smješten tamo gdje rijeka Cetina utječe...

Rijeka: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Rijeka predstavlja treći po veličini grad u Hrvatskoj i...

Dubovac – Srednjovjekovna utvrda nad Karlovcem

Stari grad Dubovac uzdiže se na brežuljku iznad Karlovca...

Dvorac Nova Kraljevica – Posljednji i najsuvremeniji frankopanski dvorac na Jadranu

Dvorac Nova Kraljevica uzdiže se na rtu koji zatvara...

Roč: Stara jezgra glagoljice i kulturne baštine

Roč je malo naselje položeno u središnjoj Istri, prepoznatljivo...

Pročitajte i ovo:

Kuća u kojoj je živio prvi predsjednik Hrvatskog tipografskog društva

U Mesničkoj ulici, na kućnom broju 12, nalazi se kuća u kojoj je živio Dragutin Kale, tipograf, prvak radničkog pokreta Hrvatske i prvi predsjednik...

Dežmanov prolaz: Povučeno mjesto za ispijanje kave u dobrom društvu

Iako je samo malo udaljen od samog centra grada, te treba protegnuti korak Ilicom da bi došli do njega, Dežmanov prolaz ima svoju posebnu...

Potkova koja zelenilom obogaćuje uži centar grada Zagreba

Lenucijeva potkova su pluća užeg centra grada Zagreba koja razbijaju monotoniju gradskog sivila. Jedno nedjeljno jutro odlučili smo se na obilazak svih 7 trgova...