Kako su se razlikovali životi bogatog i siromašnog stanovništva u srednjovjekovnom Zagrebu

Socijalni sastav stanovništva srednjovjekovnog Zagreba je bio šaren – bilo je obrtnika, trgovaca, poljoprivrednika, ali i pripadnika drugih zanimanja – liječnika, javnih bilježnika, slikara, glazbenika, učitelja, svećenika i slično. Naravno, kako to biva tada, i u srednjovjekovnom Zagrebu je bilo onih koji nisu imali svoje zvanje, te su se obično samo skitali po gradu, kao i žena koje su se bavile prostitucijom. Osim slobodnih građana, u srednjovjekovnom Zagrebu bilo je i njihovih podanika, podložnika, i gradskih i građanskih.

Socijalni status se razlikovao od stanovnika do stanovnika, a razlika se ponajviše vidjela u načinu stanovanja, opremanju stanova i kuća, te odijevanju. U srednjovjekovnom Zagrebu nije bilo neke veće podjele, već bi stanovnici uglavnom bili bogati, siromašniji ili vrlo siromašni.

Bogataši, kojih je bilo jako malo, živjeli su raskošno u svojim palačama i zidanim kućama, dok je obično građanstvo živjelo u drvenim kućama, a najsiromašniji u kolibama. Kada govorimo o uređenju tih palača/kuća/koliba, onda možemo reći da su palače bile uređene finim pokućstvom u obliku fino rezbarenih klupa i stolcima presvučenim kožom, ostali građani su imali obične stolarske radnje. Posuđe, kakvo se tada moglo naći po kućama, kod bogataša je bilo srebrno, ili čak i pozlaćeno, a kod siromašnog stanovništva bilo bi izrađeno lončarski od zemlje ili drveta.

Što se tiče odjeće, bogataši su se odijevali u fino krznom podstavljeno sukno, dok su ostali građani uglavnom na sebi imali obične tkanine ili čak grubi darovec. Razlike je bilo, naravno, i u nakitu, jer su imućnije žene u to vrijeme nosile nakit često u obliku zlatne ili srebrne igle u kosi, a oko vrata bi nosile koraljne ogrlice ili zlatne lančiće.

Gradska sirotinja je bila bez vlastite kuće, kao i bez mogućnosti da se sama uzdržava. Uglavnom su to bili starci, nemoćni i bolesni, a brigu o njima bi preuzela gradska općina koja bi ih smjestila u gradskoj ubožnici, smještenoj u samom središtu grada. Prema odredbi Zlatne bule, određuje se da se jedna trećina imetka ostavljena bez nasljednika i oporuke, dijeli gradskoj sirotinji.

Druge objave

Tvrđava sv. Ivana – Tanaja: zvjezdasti projekt Antonia Lenija i obrana od 20 000 Turaka 1647.

Tvrđava sv. Ivana poznata kao Tanaja nalazi se na...

Otok Pag i njegov kameni krajolik: zašto je riječ o jednom od fotografski najizazovnijih otoka na Jadranu

Pag je otok smješten u sjevernom dijelu Jadranskog mora,...

Sveti Lovreč iznad Limskog kanala: bedemi iz mletačkog doba i bazilika svetog Martina

Sveti Lovreč (talijanski San Lorenzo del Pazenatico) gradić je...

Tvrđava Topana iznad Modrog jezera: crkva Gospe od Anđela iz 10. stoljeća i platforma za topove

Tvrđava Topana smještena je na klisuri nad Modrim jezerom...

Pročitajte i ovo:

Važni elementi u funkcioniranju srednjovjekovnog Gradeca: Gradski pečat i zastava

Zlatna bula, koji je kralj Bela IV dao Gradecu, čime ga je poglasio slobodnim kraljevskim gradom, imala je puno utjecaja na razvoj ovog grada...

Tijek izgradnje jednih od najvažnijih gradskih vrata srednjovjekovnog Gradeca

U izgradnji Gradeca (prilikom ponovne izgradnje grada nakon tatarskog pustošenja tog područja) važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad,...

Povijest stadiona Maksimir gdje domaće utakmice igra GNK Dinamo Zagreb

Stadion u Maksimiru službeno je otvoren 05. svibnja 1912. godine. Tada je na zagrebačkom stadionu trenirao i igrao Građanski, a Dinamo je nastavio u...